Trudnoća.hr > Vrtić > Zdravlje djeteta > Zašto je važno posjetiti logopeda i prije druge godine ako dijete ne govori?

Zašto je važno posjetiti logopeda i prije druge godine ako dijete ne govori?

Izvor fotografije: Shutterstock

Logoped je stručnjak koji se bavi procjenom jezično-govornog, ali i komunikacijskog razvoja. Logoped, dakle, prije same pojave govora, procjenjuje komunikacijski razvoj djeteta, koji je osnova za daljnji razvoj govora i jezika, a koji može ukazati na postojanje teškoća, što nam omogućuje da dijete pravovremeno uključimo u ranu intervenciju. Logoped je tu i da usmjeri roditelja na obavljanje drugih pregleda ako smatra da za to postoji potreba, koji su od velike važnosti kako bi se mogle ukloniti sumnje koje postoje kod djeteta koje kasni, ili nam otkriti što možda iz drugih područja razvoja utječe i na sam govor. Tako je psiholog tu da procjeni razvoj neverbalne inteligencije, dok se odlazak na pregled sluha obavlja kako bi se ustanovilo je li možda oštećen sluh razlog izostanka govora.

Poznavanje linije urednog jezičnog razvoja omogućuje nam prepoznavanje prisutnosti određenih vrsta ponašanja kod djece. Ako ona izostaju ili su rijetka, od velike je važnosti što prije uključiti dijete u ranu intervenciju.

Nastavite čitati članak niže...

Naime, i prije nego se s otprilike 12 mjeseci javi prva riječ, dijete već puno toga zna i može, pa tako reagira na poznate zvukove, osobito na majčin glas, prati pogledom smjer u kojem mu se nešto pokazuje, brblja, odaziva se na ime, te pokazuje želju za komunikacijom.

Djetetova okolina najosjetljivija je na pojavu prve riječi, odnosno na sporiji tempo jezično-govornoga razvoja (Brozović i sur., 2002; Ivšac i sur., 2006).

Dijete bi prije prvog rođendana trebalo reagirati na zvukove iz okoline,  sustavno se odazivati na ime, brbljati, gledati u smjeru u kojem mu pokazujete prstom, samo koristiti  gestu pokazivanja, uz to pogledavajući u vas da provjeri gledate li i vi u pokazano, koristiti druge geste, reagirati na fraze koje se svakodnevno ponavljaju, razumjeti pojmove iz bliže okoline, obraćati pažnju na ljude, igrati se smisleno s predmetima ili vam donositi predmete.

Odgođena pojava prve riječi vrlo često može ukazivati na mogućnost postojanja razvojnih teškoća, no dob pojave prvih riječi ne može poslužiti kao jasan razvojni pokazatelj, budući da postoji iznimno velika varijabilnost udobi pojave prve riječi unutar skupine djece urednog razvoja(Fenson i sur., 1994). Osim toga, kasnija pojava prvih riječi vrlo je nespecifičan simptom, te se kod djece s određenim teškoćama prve riječi mogu javiti u očekivanovrijeme, ali kasniji jezični razvoj može uvelike kasniti.

Drugi mogući pokazatelji atipičnosti u usvajanju jezika uključuju produženo postojanje žargona i/ili eholalije, perseveracije, te uporabu riječi bez komunikacijske intencije(New York State Department of Health Early Intervention Program, 1999).

Brbljanje, razvoj združene pažnje, leksičko razumijevanje te kombinatorička i simbolička igra imaju predikcijsku valjanost za kasniji jezični razvoj (Ljubešić, 2001).

Odgođena pojava brbljanjaupozoravajući je znak za kasniji jezično-govorni razvoj i prvi pretkazatelj mogućih teškoća u jezičnom razvoju.

Igrom se razvijaju simboličke sposobnosti važne za usvajanje jezika.Kombinatoričkom igrom dijete stavlja predmete u određene odnose (npr. stavlja lutku u auto), dok simboličku igrukarakterizira to da dijete koristi određeni predmet kako bi označio neki drugi (npr. list papira stavlja na glavu kao da je šešir). Istraživanja su pokazala da su kombinatorička igra i jezični razvoj u međusobnoj korelaciji. Ako dijete ranije uđe u fazu kombinatoričke igre, obično i ranije progovori (Ljubešić, 2001).

Oko 9. mjeseca života dijete počinje razvijati vještine pomoću kojih je sposobno komunicirajući učiti od drugih ljudi (Homer i Tamis Le-Monda, 2005). Vještine združene pažnje odražavaju svjesnost o tome da se na okolinu može utjecati socijalnim signalima, pa se smatraju ranim pokazateljem sociokognitivnih sposobnosti u čijoj je osnovi razumijevanje ljudi kao bića s namjerama (Tomasello, 2003). U trenucima združene pažnje dijete razumije da odrasla osoba ima određenu komunikacijsku namjeru i tada usvaja značenja jezičnih iskaza u skladu s govornikovim namjerama i situacijom.

Jedna od prvih riječi koju djeca počinju izdvajati iz govora koji čuju je njihovo ime, i to već u dobi od 5 mjeseci (Mandel, Jusczyik i Pisoni, 1995). Odazivanje na ime jedno je od obilježja jezičnog razumijevanja, a nesustavnost odazivanja na ime jedan je od najvažnijih kliničkih pokazatelja koji mogu upućivati na teškoće socijalne komunikacije. Otprilike, u dobi od 8 mjeseci, djeca počinju sustavno reagirati na fraze koje se ponavljaju u svakodnevnim situacijama (npr. “Idemose kupati”i sl.), a krajem prve godine počinju polako razumijevati i neke izolirane riječi. No, u početku im je za to još uvijek potrebna kontekstualna podrška. Takvo razumijevanje nazivamo situacijskim jer se ono još uvelike oslanja na razumijevanje obilježja situacije (i prijašnjih iskustava u sličnim situacijama), prozodijskih obilježjagovora, facijalne ekspresije i gesta, a ne primarno na jezična znanja i razumijevanje same izgovorene riječi.

zasto-je-vazno-posjetiti-logopeda-i-prije-druge-godine-ako-dijete-ne-govori2

Igrajte i osvojite HIT IGRAČKE za svoje najmlađe!

Jedan od važnih čimbenika koji znatno određuje razinu odgovorljivosti djeteta naspram okoline jest razumijevanje jezika.

Zastoj u komunikacijskom razvoju najčešći je neprepoznati uzrok

odgođene pojave jezika, kao i atipičnog jezičnog razvoja(Ivšac Pavliša, 2010).

U razvoju su sve domene povezane, pa se djetetovi interesi vide kroz njegovo ponašanje jer se ono spontano bavi, odnosno igra onime što ga zanima.

Vrlo je važan podatak koliko je dijete zainteresirano za promjene u okolini koje su povezane s ljudima, te koliko spontano obraća pažnju na djecu i odrasle. Komunikacija ijezik se ne razvijaju u izolaciji, te će dijete koje nema socijalne interese i slabije ili uopće ne obraća pažnju na ljude posljedično imati i manje prilika za njihov razvoj. “Zdravi” komunikacijski temelji smatraju se onima kada dijete, zainteresirano za socijalnu okolinu, komunicira pretežno za deklarativne svrhe. Omjer iniciranja komunikacije za imperativne (kada dijete komunicira isključivo kako bi lakše ostvarilo neki cilj, npr. došlo do igračkekoju želi) i deklarativne svrhe (kada dijete komunicira kako bi pokazalo neki predmet i usmjerilo pažnju na njega) važan je pokazatelj razvoja socijalne komunikacije. Premoć deklarativnih nad imperativnima čini tipičankomunikacijskiobrazac, dok prevladavanje imperativnih funkcija, ponekad bez postojanja deklarativnih, ukazuje na atipični komunikacijski obrazac.

Roditelji su često zbunjeni kada primijete neka odstupanja u komunikacijskom, odnosno jezično-govornom razvoju u usporedbi s drugom djecom jer ne znaju hoće li određeni problem s vremenom nestati ili je on upozorenje na razliku koja bi mogla biti trajnija. Također, često čuju objašnjenja poput toga da neka djeca, posebno dječaci, kasnije progovore, netko drugi u obitelji je također kasnije progovorio, treba pričekati da dijete navrši 3 godine i sl., zbog čega odgađaju potragu za stručnom pomoći, te tako onemogućuju prepoznavanje teškoća, pravovremeno uključivanje djeteta u terapiju i sprječavanje dodatnih teškoća.

Stoga, dijete bi prije prvog rođendana trebalo reagirati na zvukove iz okoline,  sustavno se odazivati na ime, brbljati, gledati u smjeru u kojem mu pokazujete prstom, samo koristiti  gestu pokazivanja, uz to pogledavajući u vas da provjeri gledate li i vi u pokazano, koristiti druge geste, reagirati na fraze koje se svakodnevno ponavljaju, razumjeti pojmove iz bliže okoline, obraćati pažnju na ljude, igrati se smisleno s predmetima ili vam donositi predmete. Ako i jedna stavka od navedenih izostaje, to nam može ukazivati na odstupanje od urednog razvoja, te je nužno potražiti stručnu pomoć.

pro sano-logo-01

http://prosano.hr/