Trudnoća.hr > Vrtić > Zdravlje djeteta > Vezikoureteralni refluks

Vezikoureteralni refluks

Vezikoureteralni refluks ( VUR ) je jedna od najčešćih anomalija mokraćnog sustava kod djece. Definiramo ga kao vraćanje mokraće iz mokraćnog mjehura u uretere i kanalni sustav bubrega. Djeca s refluksom mogu imati ponavljano bakterije u mokraći, bolove u trbuhu ili pri mokrenju, nejasne povišene temperature i bjegove mokraće. U ranoj dojenačkoj dobi mogu samo slabije napredovati na tjelesnoj težini, imati proljev ili povraćanje, te produljenu žuticu.

Refluks je najznačajniji i najčešći uzrok ožiljčenja bubrega u dječjoj dobi, a posljedice neliječenog refluksa u odrasloj dobi mogu biti povišen krvni tlak, oštećenje bubrežne funkcije, te problemi u trudnoći kod ženske djece. Stoga se danas preporučuje dijagnostička obrada kod svakog djeteta s upalom mokraćnog sustava, posebice u prvoj godini života kada su i posljedice upale najteže.
VUR se najčešće se otkriva nakon preboljele uroinfekcije i tada je on prisutan u 40-60% slučajeva. Napretkom ultrazvučne dijagnostike na značenju dobiva njegovo otkrivanje kod novorođenčadi s prenatalno praćenim proširenjem kanala u bubregu.

Ultrazvuk je prva dijagnostička metoda u dijagnostici infekcije mokraćnog sustava, koja ne koristi ionizirajuće zračenje i stoga se preporučuje kod svakog djeteta s uroinfekcijom. No, čak 74% djece s refluksom ima uredan nalaz ultrazvuka bubrega. Stoga se za dijagnozu refluksa koriste druge metode kojima je zajedničko da se kateter uvodi u mokraćni mjehur, mjehur se kroz kateter puni kontrastom i promatra da li se mokraća vraća prema bubregu.

Nastavite čitati članak niže...

U rutinskoj dijagnostici vezikoureteralnog refluksa danas se najčešće koriste tri dijagnostičke slikovne metode: mikcijska cistouretrografija (MCUG), radionuklidna cistografija (RNC), te od sredine 1990-tih ultrazvučna kontrastna cistografija (VUS, ceVUS).

Sve je viša svijest o potencijalnim štetnim učincima izloženosti djece zračenju kod nekih radioloških dijagnostičkih postupaka. Stoga je i u ovom dijagnostičkom području imperativ uvesti dijagnostičke metode bez ionizirajućeg zračenja kad god je to moguće.

Zbog svoje neinvazivnosti, odnosno nekorištenja štetnog ionizirajućeg zračenja, ultrazvučna kontrastna cistografija s kontrastima druge generacije uz kontrast-osjetljivi softver (ceVUS) kod većine djece će nadomjestiti invazivnije metode koje koriste štetno ionizirajuće zračenje.

Najstarija i najšire primjenjivana metoda za dokazivanje VUR-a je mikcijska cistouretrografija (MCUG), koja koristi rendgenski kontrast i stoga joj je najveća mana ionizirajuće zračenje. Nešto novija metoda je radionuklidna cistografija (RNC), koja koristi radiofarmak i gama kameru, a zračenje je čak 50-100 puta manje u usporedbi sa MCUG. Glavni nedostatak radionuklidne cistografije je niska razlučivost anatomskih detalja mokraćnog sustava

Najnovija metoda je ultrazvučna kontrastna cistografija koja ne koristi ionizirajuće zračenje i stoga u mnogim zapadnoeuropskim centrima uvelike zamjenjuje ranije navedene metode. Zadnjih godina došlo je do revolucionarnog napretka ultrazvučne dijagnostike VUR-a zahvaljujući razvoju takozvane kontrast-osjetljive ultrazvučne tehnologije, te razvojem ultrazvučnog kontrastnog sredstva druge generacije. Osjetljivost ove metode viša je oko 10% u usporedbi sa mikcijskom cistouretrografijom. Pretraga se izvodi tako da se u mokraćni mjehur pomoću katetera uvodi ultrazvučni kontrast i ultrazvučnom sondom se kontinuirano prati tijek bojom kodiranog kontrasta u mokraćnom mjehuru, mokraćovodima i kanalnom sustavu bubrega. Određivanje stupnja vezikoureteralnog refluksa tijekom VUS i ceVUS procedure podudarna je sa stupnjevanjem tijekom mikcijske cistouretrografije i dijeli se u pet stupnjeva, a temelji se na pojavi bojom kodiranog ultrazvučnog kontrastnog sredstva u ureterima i kanalnom sustavu bubrega te stupnju njihova proširenja. Nažalost, ultrazvučna tehnologija s kontrastnim softverom kao i ultrazvučna kontrastna sredstva druge generacije se zbog svoje visoke cijene još uvijek ne koriste rutinski u većini naših ustanova.

Glavne indikacije za ovu metodu su:uroinfekcija kod djevojčica kao i kod dječaka koji nemaju zadebljanu stijenku mokraćnog mjehura, prenatalno dijagnosticirana hidronefroza, kontrolna cistografija kod djece s refluksom, postopertivno praćenje refluksa i probir kod djece s obiteljskim rizikom za refluks.

Zbog svoje neinvazivnosti, odnosno nekorištenja štetnog ionizirajućeg zračenja, ultrazvučna kontrastna cistografija s kontrastima druge generacije uz kontrast-osjetljivi softver (ceVUS) kod većine djece će nadomjestiti invazivnije metode koje koriste štetno ionizirajuće zračenje, a uz vrlo visoku dijagnostičku pouzdanost.

Iva Palčić, spec.pedijatar

Uži specijalist pedijatrijske nefrologije

www.poliklinika-helena.hr

LOGO