Trudnoća.hr > Vrtić > Zdravlje djeteta > Pretilost kod djece

Pretilost kod djece

Danas su  debljina i  s njom združene bolesti poprimile epidemijske razmjere u djece i adolescenata.
Hrvatska spada u zemlje sa sve većim brojem pretilih, a gotovo četvrtina školske djece u Hrvatskoj ima prekomjernu tjelesnu težini.
Roditelji koji se obraćaju liječniku zbog pretilosti djeteta, nerijetko dolaze s  mišlju da je uzrok pretilosti neki endokrinološki poremećaj, što je međutim izrazito rijetko.

U 97%-99% djece radi se o tzv. konstitucijskoj, odnosno jednostavnoj pretilosti, koja  nastaje kao rezultat kronične kalorijske neravnoteže, u kojoj je svakodnevni kalorijski unos veći od potrošnje.

Značajnu ulogu u nastanku debljine igraju svakako i  nasljedni faktori, uz metabolizam, prehrambene navike, kulturna obilježja i druge okolišne faktore.

Debljinu je važno prevenirati i liječiti, jer njezine posljedice dugoročno značajno utječu na zdravlje pretile osobe.
Jedna od najznačajnijih komplikacija je šećerna bolest tipa 2 ( dijabetes melitus tip 2 ), koja u pretilih osoba  nastaje kao posljedica smanjene osjetljivosti jetrenih, mišićnih i masnih stanica na djelovanje inzulina. Hiperinzulinizam je  temeljni  poremećaj  u tzv. metaboličkom sindromu, koji karakterizira i poremećaj metabolizma masti, povišeni krvni tlak, masne promjene jetre. Osim toga u pretilih osoba česti su i hipoventilacija i poremećaji disanja u snu, povećana je učestalost astme, bolesti zglobova, a  u djevojaka i poremećaj menstruacijskog ciklusa te sindrom policističnih jajnika. Kao posljedica svega navedenog, povećani je rizik za nastanak kardiovaskularnih bolesti s posljedičnim smanjenjem očekivanog trajanja života.

Pretilost ne utječe samo na tjelesno zdravlje, već i psihosocijalno funkcioniranje. Pokazalo se da su socijalne vještine pretile djece u usporedbi s djecom normalne težine  značajno smanjene, a pretila djeca češće su izložena izrugivanju. U današnje vrijeme, kompetencija, pa čak i inteligencija izjednačavaju se s mršavošću i sve su dublje ukorijenjeni negativni osjećaji prema pretilosti. Pretile osobe često su opisane kao neatraktivne, neuspješne, neaktivne, nepopularne, i stoga su često duboko nesretne.

Djeca mogu osjećati izrazitu krivnju i sram zbog svoje debljine, razviti lošu sliku o sebi, mrziti sebe i svoje tijelo, te s vremenom razviti simptome depresije te izbjegavati društvena događanja i kontakte s vršnjacima.

Nastavite čitati članak niže...

Kako pretilost nije stanje koje bi dijete jednostavno preraslo, već oko 80% djece ostaje pretilo i u odrasloj dobi, važan je pravovremeni tretman.

Rano prepoznavanje prekomjernog dobivanja na težini, u odnosu na linearni rast, vrlo je važno i mora biti strogo  nadzirano, prvenstveno od pedijatara, ali i ostalih zdravstvenih radnika.

Upotreba percentilnih krivulja, određivanje Indeksa tjelesne mase (engl. „Body mass index-a“; BMI)  i  BMI  percentilnih krivulja može pomoći u otkrivanju rizične djece i procjeni težine pretilosti.

U liječenju pretilosti, najučinkovitije su intervencije usmjerene prema cijeloj obitelji. Kad se aktivira cijela obitelj, pretilost prestaje biti isključivo djetetov problem. Sudjelovanje svih članova obitelji olakšava usvajanje zdravih životnih navika i smanjuje sukob oko ograničavanja hrane.

U obiteljskom okruženju razvijaju se i održavaju određene navike hranjenja,određuje se dostupnost i količina hrane i vrste hrane koja se jede, modelira se ponašanje u vezi s prehranom reagira na djetetov izbor hrane. Roditelji u velikoj mjeri određuju koja će hrana biti djetetu dostupna, imaju kontrolu nad trajanjem i veličinom obroka, određuju socijalni kontekst i emocionalni ton za vrijeme obroka i zbog toga su ključne osobe u provođenju kontrole tjelesne težine u djece.

U terapiji debljine nužan je multidisciplinaran pristup, koji uključuje dijetu, fizičku aktivnost (vježbanje) i bihevioralnu terapiju ( psihološku potporu).

Dijeta

Već blago smanjenje kalorijskog unosa može biti djelotvorno ako su dijete i njegova obitelj motivirani za promjenu načina prehrane.
Prema preporukama Endokrinološkog društva  potrebno je izbjegavati kalorijski bogatu ali nutritivno siromašnu hranu i pića ( slatki napitci, sportska pića, voćni sokovi, većina „ fast fooda“, kalorijski bogati mali obroci – „snackovi“). Pokazalo se da se tako kalorijski unos može smanjiti za 500 -1000 kcal dnevno.

Preporučuje se kontrolirati kalorijski unos kontrolom veličine obroka, smanjenjem zasićenih masti u prehrani djece starije od 2 godine, povećanjem unosa hrane bogate vlaknima (voća i povrća), redovitim uzimanjem obroka, posebno doručka i izbjegavanjem konstantnog „grickanja“  tijekom dana.

Postoji čitav niz dijeta koje se danas primjenjuju. Za djecu su međutim primjenjive isključivo tzv. „ balansirane „ dijete s određenim omjerom ugljikohidrata, masti i proteina. Te su se dijete ujedno pokazale kao jedine kojih se je lakše pridržavati kroz dulje vrijeme.
Balansirane dijete sadrže 45-50% ugljikohidrata, 30 -35% masti i 15-20% proteina.

U djece je vrlo važno postići sklad između smanjenja kalorijskog unosa koji dovodi do smanjenja težine i održavanja normalnog  rasta i razvoja.
Isto je tako važno znati da djeca dio svoje debljine izrastu i da je ponekad dovoljno da stagniraju težinom, a rastom će doći do normalizacije omjera težine i visine.

Bez obzira na različite preporuke dijeta, važno je znati da ukupno smanjenje kalorijskog unosa znatno jače utječe na smanjenje tjelesne težine, nego selektivno smanjenje ugljikohidrata ili masti. Potrebno je voditi računa i o unosu mikronutrijenata ( željezo, kalcij cink, bakar, magnezij, folna kiselina, vitamini).

Prekomjerna restrikcija kalorija kontraindicirana je u djece, jer može usporiti rast i razvoj. Dijete prekomjerne težine mora imati dobro balansiranu dijetu s dovoljno kalorija da mu se omogući rast, ali i s dovoljno ograničenja unosa da dođe do gubitka težine.

Tjelesna aktivnost

Dijetna terapija u djece mora biti kombinirana s vježbom da bi došlo do gubitka težine u duljem vremenskom periodu. Smanjenje kalorijskog unosa bez pojačane fizičke aktivnosti neće dovesti do trajnog gubitka na težini dok će s druge strane redovito vježbanje zajedno sa smanjenjem kalorijskog unosa, dovesti do značajnije redukcije težine nego dijeta sama.

Treba imati na umu da i uobičajene dnevne aktivnosti dovode do značajne potrošnje energije.

Uz to što doprinosi gubitku  težine, fizička aktivnost dovodi do poboljšanja ukupne tjelesne kompozicije, sniženja krvnog tlaka, LDL  kolesterola, triglicerida, poboljšanja osjetljivosti na inzulin i omogućuje psihološki dobro osjećanje.

Prema dosadašnjim spoznajama, programi  vježbanja umjerenog intenziteta u trajanju od 20- 40 minuta 2-5 puta u tjednu, dovode do smanjenja ukupne količine masti (posebno visceralne) masti u djece i adolescenata prekomjerne težine, bez obzira na vrstu aktivnosti (trčanje, vožnja biciklom, sportovi s loptom i dr) Posebno je važna redovitost u vježbanju.

Psihološka potpora i potpora obitelji

Neuspjeh provođenja plana redukcije težine uzrokovan je najčešće izostankom potpore obitelji, nedovoljnom motivacijom, ili drugim psihološkim stresovima ( npr. djeca roditelja koji su u braku bolje gube na težini nego djeca rastavljenih roditelja).
Uvođenje dijete ne smije se shvatiti kao kazna. U nekim slučajevima debelo dijete i uža obitelj mogu se prihvatiti zajedničke dijete, prvenstveno odabirom vrste hrane. Sudjelovanje obitelji smanjuje osjećaj izolacije djeteta te se uključenje cijele obitelji u proces redukcije smatra temeljem za uspjeh bilo kojeg plana redukcije težine.

Psihološka potpora djetetu na redukcijskoj dijeti vrlo je važna.
Najčešći izazov psiholozima je  kako djeci omogućiti promjenu načina prehrane i održati im motivaciju.
Svaki program liječenja debljine u djece mora uključiti grupni rad s individualiziranim savjetovanjem, s uključenjem roditelja, čestim sastancima kroz dugi period, odgovarajuću aktivnost i promjene  u kućnom okruženju, da se održe promjene djetetova načina života.

Promjena životnih navika pretilog djeteta i njegove obitelji, ali i težnja promjeni životnih navika populacije koje pogoduju debljanju, ključna je u sprječavanju epidemije debljine.

Prim.mr.sc. Jasenka Ille, dr.med
Pedijatar endokrinolog i dijabetolog
Poliklinika Arista