Trudnoća.hr > Vrtić > Zdravlje djeteta > Opstipacija kod djece

Opstipacija kod djece

Djeca imaju velike fiziološke varijacije u broju stolica, naročito u ranoj dobi. Novorođenčad općenito prosječno imaju veći broj stolica (3-4 dnevno), što se kasnije kroz dojenačku dob smanjuje. Međutim, bebe koje su isključivo na prehrani majčinim mlijekom mogu imati stolicu uz svaki podoj, ali i biti bez stolice kroz više dana (i do 2 tjedna), što sve spada u normalne varijacije, uz uvjet da nema nikakvih drugih tegoba. U dobi do 6 mjeseci u neke djece se javljaju ponavljane epizode naprezanja i plača prije same stolice (trajanja 10 minuta ili više), nakon kojih dijete evakuira potpuno normalnu stolicu. To također nije patologija, a stanje se naziva infantilna dishezija. Smatra se da nastaje zbog nekoordinacije mišića tijekom akta defekacije.

Broj stolica se konačno ustabili nakon 2 godine i normalno je 1 svaki ili svaki drugi dan (bar 3 tjedno). Osim broja stolica važna je i konzistencija stolice, koja ne smije biti tvrda, u kuglicama niti glinasta. Također stolica veličinom mora biti primjerena dobi djeteta. Nije normalno da bude prevelika, da začepi školjku, niti kontinuirano oskudna.

Nastavite čitati članak niže...

KADA GOVORIMO O OPSTIPACIJI ?

Pojam opstipacija ili zatvor obuhvaća neredovitu stolicu (frekvencija rjeđa od 3x tjedno), otežanu i bolnu defekaciju, tvrde ili prevoluminozne stolice. Kada poteškoće duže traju, barem 1 mjesec kod malih ili 2 kod veće djece, kažemo da je problem kroničan. Ponekad uz opstipaciju idu i druge tegobe (bol u trbuhu, nadutost, pojava krvi na stolici ili papiru, prljanje rublja stolicom, smetnje mokrenja), zbog kojih se onda roditelji upućuju pedijatru, nesvjesni da je problem vezan za neadekvatnu stolicu. Tako je 3-5% svih posjeta pedijatru i 25% pedijatrijskom gastroenterologu zapravo zbog opstipacije.

KOJI SU UZROCI OPSTIPACIJE U DJECE ?

Razlozi koji dovode do opstipacije mogu biti organski ili funkcijski. Organski uzrokovane opstipacije u podlozi imaju određeni patološki poremećaj (anomalija probavnog trakta, nedostatak živčanih stanica završnog debelog crijeva, hormonski ili metabolički uzroci, alergija na kravlje mlijeko, celijakija..)., dok su funkcijske one gdje ne nalazimo nikakve bolesti, već su razlozi većinom bezazleni.

Srećom, 95% svih kroničnih opstipacija u djece upravo su funkcijske prirode. Obično nastaju zbog bolnog doživljaja prilikom defekacije stvrdnute stolice, nakon čega dijete počinje stiskati čmar kod svakog nagona na defekaciju kako bi izbjeglo ponovni osjećaj neugode. Na taj način razvije manevar zadržavanja stolice i tako se pokrene začarani krug koji rezultira sve većom retencijom stolice, koja nakupljena dovodi do gubitka osjetnih funkcija i sposobnosti istiskivanja stolice, a na kraju i bijegova stolice. Tipične okolnosti kako nastaje tvrda stolica i pokreće se problem su:

1. u dojenčadi – promjene u prehrani (početak dohrane, pogotovo ako se kombiniraju namirnice koje pretežno zatvaraju-riža, banana, mrkva…);

2. u male djece– vrijeme stjecanja kontrole mokrenja i stolice ( pritisak okoline, stresni događaj, nakon akutne febrilne bolesti);

3. u starije djece – izbjegavanje defekacije zbog neoptimalnih uvjeta (u vrtiću, školi, zbog zaigranosti..) i nepravilne prehrane (jednolična s malo vlakana, prevelike količine mlijeka).

KAKO PRISTUPITI DJETETU S OPSTIPACIJOM ?

Kod dolaska na pregled djeteta s opstipacijom najvažnije je razlučiti da li se radi o funkcijskom ili organskom problemu. Već kod prvog susreta na temelju razgovora i kliničkog pregleda u najvećem broju slučajeva to je moguće ustanoviti. Uvijek je bitno prepoznati u anamnezi i tijekom pregleda ima li takozvanih “upozoravajućih znakova” koji govore u prilog patologiji. Najvažniji su:

1. rani nastanak tegoba (odgođeni izlazak prve stolice- za više od 48 h, javljanje tegoba u djeteta mlađeg od 6 mjeseci)

2. slabo napredovanje na tjelesnoj masi, povraćanje, temperatura ili čak povremeni proljevi koji prate neredovitu stolicu

3. značajna napuhnutost trbuha

4. promjene na koži lumbosakralne regije koja je odgovorna za voljnu kontrolu stolice (udubina, rupica, kožni privjesak…)

5. slabost mišića, izostanak refleksa na nogama

6. anomalije izgleda i smještaja čmara itd.

Ako je jasno da se radi o funkcijskoj opstipaciji, nije potrebno činiti dalju dijagnostiku, već se odmah pristupa rješavanju problema. Ako i dalje postoje nedoumice, tj. sumnja na organsku bolest, nužno je učiniti dijagnostičku obradu, kako bi se našao i otklonio uzrok.

 

KAKO SE RIJEŠITI FUNKCIJSKE OPSTIPACIJE ?

Nerijetko se problem funkcijske opstipacije dugo povlači neriješen. Naime, roditelji često u početku smatraju da će se situacija sama po sebi riješiti, pa se problemu aktivno ne pristupa. Tako se zapravo gubi vrijeme, povećavaju se razmaci između stolica i stalno ponavlja neugoda kod defekacije što dijete dodatno učvršćuje u izbjegavanju defeciranja.

Ako je dijete starije roditelji često niti ne znaju kakva je učestalost i tvrdoća stolice te ne uočavaju problem dok ne nastupe komplikacije poput krvi na stolici, bolova u trbuhu ili prljanja veša. Tako se k liječniku dolazi obično nakon već podužeg trajanja tegoba. Dalje, roditelji često ne žele primjenjivati sirupe i čepiće ili ih primjenjuju u premalim dozama bojeći se da se ne “ulijene crijeva”, iako je zapravo to problem s kojim dolaze, a prepisana terapija služi za normalizaciju ritma stolice.

Također često se prerano prekida liječenje iz straha od navikavanja na terapiju, što je potpuno neopravdano (djeci se ne propisuju stimulativni laksativi koji stvaraju navikavanje, već omekšivači stolice) te tako ponovo pogoršava stanje i vraća na početak problema.

Stoga je, za učinkovito rješavanja funkcijske opstipacije bitno educirati roditelje. Potrebno je objasniti mehanizam nastanka problema, što znači manevar zadržavanja; napomenuti da dijete to ne radi namjerno, već iz straha od defekacije. Također, rastumačiti princip liječenja i otkloniti neopravdani strah od omekšivača stolice. Uz to je važno napomenuti da se problem postupno rješava. Obično vrijedi, koliko traje problem toliko traje i rješavanje.

Sljedeći korak je evakuirati iz završnog debelog crijeva, nagomilane mase tvrde stolice. To se može postići kratkotrajnom primjenom čepića (bisakodil), klizmi ili većih doza oralnih laksativa (pr.polietilenglikola). Dinamiku tretmana odredi liječnik prema procijenjenom stanju. Ako se to ne učini, dalje mjere su slabo učinkovite.

Nakon toga, nastoji se kontinuirano održavati normalnu tvrdoću stolice kako bi dijete zaboravilo na neugodu te prestalo sa stiskanjem čmara.

Za omekšavanje stolice najčešće se koriste laktuloza i polietilenglikol, a kod starijih od 4 godine može i parafinsko ulje. Preporuku o količini i duljini primjene daje liječnik. Napominjemo da je raspon doze širok te da se ne treba bojati većih doza, budući da se radi o tvarima koje se ne resorbiraju već samo navlače vodu i omekšavaju stolicu, pa osim premekane stolice, praktički nema drugih nuspojava. Također, dugotrajna primjena ovih sredstava ne djeluje na samo crijevo i neće ga ulijeniti, niti stvoriti navikavanje.

Dodatno se savjetuje raznovrsna prehrana, a izbjegavati istovremenu kombinaciju namirnica koje pogoduju stvrdnjavanju stolice. Glavne od njih su: riža, banane, mrkva, grickalice, čokolada… Važno je i regulirati količinu mliječnog, do pola litre, jer veće količine nepovoljno utječu na tvrdoću stolice. Protivno mišljenju većine, tekućina kod djece nije problem, jer je djeca obično piju dovoljno (prema osjećaju žeđi), a velike količine tekućine neće omekšati stolicu. Kretanje je bitno i treba ga poticati kod veće djece koja nerijetko previše sjede.

Pristup roditelja mora biti stimulativan i dosljedan, no bez kažnjavanja. Ako je dijete u fazi odvikavanja od pelena, najbolje je to odgoditi dok se tegobe ne riješe. Kod starije djece koristan je i toaletni trening, tj. uvođenje dnevne rutine poticanja na defekaciju, najbolje iza većeg obroka, kada se crijeva i prirodno pokrenu i veća je vjerojatnost da će se defekacija obaviti.

Kada se uspostavi normalni ritam obavljanja defekacije (često nakon više mjeseci) tek tada se postupno snižava doza omekšivača stolice, do ukidanja. Ako se dogodi pogoršanje, ponovo se može ponoviti cijela procedura.

Nakon što se uspješno prekinulo liječenje te normalizirala stolica, roditelji trebaju i dalje voditi računa o redovitosti stolice (najmanje još pola godine), kako se problem ne bi ponovio.

 

prim. Alemka Jaklin Kekez, dr.med.

specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije

www.poliklinika-helena.hr

helena logo1