Trudnoća.hr > Vrtić > Razvoj djeteta > Utjecaj animiranih filmova i crtića na djecu

Utjecaj animiranih filmova i crtića na djecu

Izvor fotografije: Press

„Djeca obožavaju gledati crtiće. Ujutro čim otvore oči, prvo što im pada na pamet je gledanje dogodovštvina omiljenih animiranih likova. Razlog takvog obožavanja crtića je u tome što djeca žive u dva svijeta. Jedan je svijet odraslih, a drugi njihov svijet – svijet mašte. I dok im je prvi poprilično nejasan, čudan i pomalo dosadan sa svim silnim pravilima i zabranama, u dječjem svijetu sve je moguće“, rekla nam je mag. soc./phil Iva Brčić, predsjedica udruge Najsretnija beba Hrvatska i međunarodno priznata The Happiest Baby certificirana edukatorica.

U svom radu, posebnu pažnju posvetila je medijskoj pismenosti djece i mladih te objašnjava zašto crtići/animirani filmovi imaju tako velik utjecaj.

Djeca pomoću mašte stvaraju nove svjetove, postaju super junaci i vrijede neka sasvim drukčija pravila. Crtići/animirani filmovi su zapravo neka vrsta spoja tih dvaju svjetova koji zahvaljujući tehnološkim dostignućima nude prikaz kako djeca doživljavaju svijet oko sebe. Kao rezultat toga, dobivamo sadržaj s likovima s kojima se djeca mogu vrlo lako povezati. Šarenilo i brzi tempo radnje čine ih zabavnima i intresantnima. Baš kao i neobični likovi.

Oni utječu na njihovo ponašanje i razmišljanje, na njihove postupke i odluke. To je posebno izraženo danas kada roditelji sve više izbivaju iz kuće i sve manje sudjeluju u odgoju djece i općenito u njihovim životima. Uzori, odgojitelji i prijatelji postaju imaginarni likovi poput Spužve Boba, Spidermana ili pak Lloyda iz Lego Ninjago filma.

To i ne bi bio neki problem, da sadržaj namjenjen djeci nije prožet nasiljem. Ona se poistovjećuju s animiranim junacima koji postaju njihovi idoli. A što oni rade, naravno da žele i djeca, bez obzira koliko to bilo loše. Kada Tom u jednoj od epizoda lupi Jerrya lopatom po glavi, ovaj se samo malo strese i nastavi dalje. Prema dječjoj logici, ništa se loše nije dogodilo jer nitko nije ozlijeđen. Dakako da u stvarnosti to ne bi tako bilo, ali mala djeca to ne znaju. Ona ne mogu razlikovati fikciju od stvarnosti.

Kako pomoći u smanjenju nasilja kod djece?

Istraživanje koje je provelo Sveučilište u Iowi je dalo poražavajuće rezultate. Pokazalo je da je količina nasilja u dječjem programu znatno veća nego u onome namjenjenom općoj publici. Ono što se tu nameće je pitanje, zašto bi netko poticao nasilje među djecom.

Razlog leži u zaradi. Sav dječji program, odnosno animirani filmovi su popraćeni s velikim brojem proizvoda. Samo u SAD-u brendovi koji se baziraju na dječjim animiranim likovima su zaradili preko 92 milijarde dolara. A da bi to postigli u svoje programe i uratke uvode primarne emocije koje snažno utječu na pamćenje, učenje i ponašanje. Emocije poput straha, tuge, uzbuđenja i sreće postaju sastavni dio svih sadržaja namjenjenih odraslima i djeci. Gledanje takvog sadržaja stimulira navalu adrenalina i stanje uzbuđenosti. Dolazi do lučenja endorfina i aktivacije osjećaja ugode koje dijete kasnije nastoji ponovo proživjeti. Baš zato bi djeca mogla nakon odgledanog crtića Maša i Medo (Dan za pranje rublja.) iz sve snage lupati po vratima oponašajući malu junakinju. Naime, zrcalni neuroni uvjetuju oponašanje upravo onih radnji koja je prvotno dovela do nekih od navedenih osjećaja. Upravo zato su u stanju provesti sate gledajući animirane filmove. Naprosto postanu ovisni o adrenalinu.

Ali treba naglasiti da djeca po prirodi nisu nasilna. Ona uče takvo ponašanje koje s vremenom usvoje kako normalno. Posebno ako pomoću njega ostvare ono što žele.

Evo par savjeta koji mogu pomoći u smanjenju nasilja kod djece.

  1. Vremenski ograničiti gledanje. Smanjenje vremena provedenog pred ekranom, dovodi i do smanjenja nasilnog ponašanja.
  2. Također bi bilo dobro da roditelji prvo pogledaju crtić, najavu za film ili sadržaj koji misle ponuditi djetetu. Na taj način se mogu najbolje uvjeriti da li je sadržaj prikladan.
  3. Ako dođe do nasilja trebaju s djetetom o tome razgovarati. Što je uzrokovalo takvo ponašanje likova, te dati do znanja da se problemi ne rješavaju na taj način. Također mogu pitati dijete kako bi se problem mogao riještiti bez nasilja.
  4. Usmjeriti im pažnju na sadržaj koji pridonosi razvoju kreativnosti, potiče znatiželju, empatiju, suradnju i pomaganje.