Trudnoća.hr > Vrtić > Razvoj djeteta > Urinoinfekcije u dječjoj dobi

Urinoinfekcije u dječjoj dobi

Infekcije mokraćnog sustava najčešće su bakterijske infekcije u dječjoj dobi. Djevojčice obolijevaju češće jer im je mokraćna cijev kratka, ravna i široka zbog čega bakterije lakše prodiru u mokraćni mjehur. U novorođenačkom i dojenačkom razdoblju češće obolijevaju dječaci jer su prirođene anomalije mokraćnog sustava učestalije kod muškog spola.

Najčešći bakterijski uzročnici su: E.coli (80% uroinfekcija), Klebsiella pneumoniae, Proteus mirabilis, a rjeđe Enterococcus, Enterobacter, Pseudomonas aeruginosa, Staphylococcus aureus i drugi.

Nastavite čitati članak niže...

U novorođenčeta su simptomi uroinfekcije nespecifični poput slabijeg napredovanja na tjelesnoj težini, teškoće u hranjenju, žutica, povraćanje, proljev i grčevi u trbuhu. Temperatura može biti povišena, normalna ili čak snižena.

Do dvije godine starosti simptomi su: klonulost, nevoljkost, odbijanje hrane i pića, povraćanje, proljev i povišena tjelesna temperatura. Roditelji mogu zamijetiti neugodan miris mokraće.

S porastom životne dobi sve jače su izraženi klasični simptomi infekcije mokraćnog sustava: učestalo mokrenje malih količina mokraće, pečenje i bol pri mokrenju, bol u donjem dijelu trbuha. U slučaju zahvaćenosti bubrega upalom javlja se visoka temperatura sa zimicom i tresavicom, bolovima u trbuhu ili leđima, te često povraćanje.

Dijagnozu uroinfekcije uz odgovarajuću kliničku sliku postavljamo temeljem porasta bakterija u uzorku urina (urinokulturi) u koncentraciji višoj od 10/5 klica u 1 mL mokraće. Uz to je u biokemijskom nalazu urina prisutan značajno povišen broj leukocita.

Glavni preduvjet za postavljanje ispravne dijagnoze je pravilno prikupljanje uzorka mokraće. U starije djece, koja kontroliraju mokrenje, uzima se uzorak urina dobiven srednjim mlazom nakon prethodnog pranja spolovila.

Kod male djece, koja ne kontroliraju mokrenje,koriste se sterilne vrećice sakupljači, koje se lijepe na kožu spolovila nakon prethodnog pranja mlazom vode i blagim sapunom. Ako se dijete ne pomokri unutar 1 sata vrećica se skida, postupak pranja ponavlja i lijepi se nova vrećica. Uzorak mokraće potrebno je dostaviti u laboratorij unutar jednog sata. Sigurna dijagnoza je bitna kako se djeca ne bi podvrgavala nepotrebnom liječenju i daljnjim dijagnostičkim postupcima.

Infekcije mokraćnog sustava liječe se antibioticima. Kod blaže infekcije liječenje se započinje antibioticima na usta, dok se kod teže bolesne djece primjenjuju lijekovi venskim putem, kroz 10 do 14 dana. Osim antibiotika važno je uzimanje veće količine tekućine, mirovanje i skidanje povišene tjelesne temperature.

Kod djece je već nakon prve dokazane uroinfekcije potrebno učiniti ultrazvučni pregled mokraćnog sustava. Ultrazvukom se procjenjuje smještaj, oblik i veličina bubrega, postojanje i stupanj proširenja kanalnog sustava, izgled i debljina bubrežnog tkiva, te debljina stijenke mokraćnog mjehura i prisutnost proširenje mokraćovoda.

Ako nalaz ultrazvuka bubrega i mjehura nije uredan, ako je dijete imalo uroinfekciju teškog tijeka i ako uzročnik nije bila E.coli,potrebna je i druga obrada koja kao prvo podrazumijeva cistografiju, dijagnostičku metodu kojom se dokazuje vezikoureteralni refluks (VUR), najčešća anomalija mokraćnog sustava koja je povezana sa značajno većom učestalosti uroinfekcija. Najstarija dijagnostička metoda za dokazivanje VUR-a je mikcijska cistografija koja koristi ionizirajuće zračenje. Danas se sve više,za dijagnostiku i praćenje VUR-a, preporučuju dijagnostičke metode koje ne koriste zračenje, u prvom redu ultrazvučna cistografija.

U djece s ponavljanim uroinfekcijama i u djece s prirođenim anomalijama, prvenstveno VUR-om, provodi se dugotrajno davanje malih doza antibiotika u večernjim satima kako bi se urin održavao sterilnim uz redovite mjesečne kontrole urina i urinokulture.

Upale mokraćnih puteva u djece predstavljaju značajan zdravstveni problem zbog svoje učestalosti, sklonosti ponavljanju, povezanosti s anomalijama mokraćnog sustava, potrebom za dijagnostičkom obradom i dugotrajnim liječenjem, te najvažnije zbog mogućih trajnih oštećenja bubrega koja mogu biti u kasnijem životu uzrokom propadanja bubrežne funkcije, razvoja povišenog krvnog tlaka i komplikacija u trudnoći. Stoga je izrazito važno, kod svakog djeteta s povišenom temperaturom, pregledati urin i rano dijagnosticirati upalu. Rani početak liječenja i rana dijagnostička obrada kod velikog broja djece moći će spriječiti trajna oštećenja bubrega.

 

Iva Palčić, spec.pedijatar

uži specijalist pedijatrijske nefrologije

Poliklinika za dječje bolesti Helena

helena logo1