Trudnoća.hr > Trudnoća > Pregledi i pretrage u trudnoći > Antenatalna skrb

Antenatalna skrb

Izvor fotografije: Press

Trudnoća i porod stoljećima su bila razdoblja neizvjesnog ishoda, a među pukom vrijedila je izreka kako je “rodilja jednom nogom u grobu”. Pomor djece u porodu i nakon njega bio je ogroman. Poboljšanje je nastupilo tek kada smo počeli ozbiljno voditi računa o zdravlju trudnica I njihove djece. Napredak medicine, skrb za trudnice i rodilje, uz poboljšanje općih životnih uvjeta smanjio je rizik i za majku i za dijete u tolikoj mjeri da je još 1933. godine M. Kerr mogao izjaviti kako antenatalna skrb sigurno doprinosi smanjenju perinatalne smrtnosti, pobola majki i djece i trajnih oštećenja. Danas je i u Hrvatskoj perinatalno umiranje djece smanjeno do minimuma od oko 4-5%o . To znači da godišnje na 1000 rođenih umre 4 do 5 djece.

Po definiciji, perinatalni mortalitet je udjel mrtvorođenih, umrlih u porodu i tijekom prvih 6 dana nakon poroda u ukupnom broju rođenih izražen u promilima, odnosno zbroj fetalne i rane neonatalne smrti. Svjetske statistike u perinatalno umrle uključuju svu djecu nakon navršenih 24. /22./ tjedna trudnoće i težine od 500 i više grama.

Nastavite čitati članak niže...

Moderna antenatalna skrb uključuje sprečavanje, prepoznavanje i liječenje svih bolesti i patoloških stanja koja mogu ugroziti trudnoću i uzrokovati bolest ili smrt majke i djeteta u svezi s trudnoćom, porodom i babinjem, ali i obrazovanje trudnice i njene okoline i socijalnu skrb za obitelj.

Ciljevi antenatalne skrbi su:

* Traženje, dijagnostika i liječenje bolesti trudnice koja postoji prije zanošenja (šećerna bolest, srčane bolesti, hipertenzija, kronične infekcije, bubrežne bolesti, slabokrvnost, TBC, AIDS…)
* Prepoznavanje i liječenje bolesti koje se jave tijekom konkretne trudnoće (prijeteći pobačaj, prijeteći prijevremeni porod, gestoze, uroinfekcije, kolestaza….)
* Prepoznavanje (sprečavanje) i zbrinjavanje bolesti djeteta: malformacije, zastoj rasta djeteta, infekcije…)
* Davanje savjeta, informiranje, obrazovanje majke i oca, pripremu za porod

Vrlo je važno:

* prvi pregled učiniti što prije nakon postavljanja dijagnoze trudnoće
* prvi pregled učiniti svakako prije početka II (III tromjesečja)
* učestalost pregleda planirati u ovisnosti o zdravlju trudnice

Danas zanosi mnogo žena u dobi koja je daleko iznad idealne (do 25 godine života) ili onih koje ranije, zbog kroničnih bolesti srca, krvnih žila, bubrega, jetre, kolagenoza, dijabetesa i dr., nisu smjele ni pomišljati na trudnoću. Mnoge od njih trebaju liječenje, a sve posebnu skrb tijekom trudnoće. One smiju zanijeti, spontano ili postupcima izvantjelesne oplodnje, ali ishod trudnoće može biti zadovoljavajući samo uz ozbiljno i dobro vođenu trudnoću.

Drži se da je intenzivan nadzor tijekom trudnoće i djeci nakon poroda u Institucijama III razine potreban u oko 15% trudnoća. Samo za Hrvatsku s oko 40 000 poroda godišnje to znači da 6000 trudnoća i poroda moraju voditi najiskusniji porodničari uz pomoć najrazvijenije tehnologije i za bar toliko djece trebaju brinuti najiskusniji neonatolozi uz najrazvijeniju tehnologiju. Ovakva je skrb vrlo skupa, a zahtijeva i dovoljno vremena i prostora i motivirano, visoko obrazovano srednje medicinsko osoblje. Sve ovo ekonomski opterećuje zdravstvo svake države i bilo bi neracionalno i rastrošno, svu opremu, prostor i visokospecijalizirane stručnjake imati u rodilištima u kojima je broj poroda nizak /ispod 1000 godišnje/ i imaju relativno mali broj trudnoća i djece kojima je potrebna posebna skrb. Pokazalo se jeftinijim organizirati rodilišta u nekoliko hijerarhijski precizno organiziranih nivoa, stupnjeva. U svijetu i u Hrvatskoj već postoji regionalizacija zdravstvenih institucija koje provode perinatalnu skrb /rodilišta/ u tri stupnja:

U malim rodilištima I razine provodi se uobičajena antenatalna skrb za trudnoće u kojih je predvidiv normalan porod i obavljaju se normalni, vaginalni, ročni porodi. U nas sve porode obavljaju primalje i ginekolozi, no u svijetu je dopuštena organizacija rodilišta I stupnja samo s primaljom i liječnikom opće medicine (general practitioner, neka vrsta obiteljskog liječnika).

U rodilištima II razine osigurana je specijalistička skrb, u svijetu to ne mora uvijek biti opstetričar, a uključuje mogućnost operacijskog završetka trudnoće i moguću sterilizaciju. Oprema je bolja, omogućen je nadzor nad blažim poremetnjama trudnoće. Postoji jedinica za skrb novorođenčadi i pedijatar. Ovaj posao obavljaju regionalne bolnice s rodilištima do oko 2000 poroda godišnje.

Sve trudnice u kojih, zbog osnovne bolesti i poremetnje postoji, ili se tijekom trudnoće uoči, opasnost po zdravlje ili život majke ili djeteta, trebaju biti, najranije što je to moguće, upućene u rodilište III razine. U toj, tercijarnoj instituciji, osigurana je potpuna opstetrička i neonatalna skrb. Moguć je nadzor i liječenje svih poremetnji trudnoće, vođenje svih poroda i skrb za svu novorođenčad. Takve institucije posjeduju sve poznate tehnološke mogućnosti neophodne u nadzoru trudnoće, poroda i skrbi za novorođenče, brinu se za praćenje najnovijih znanstvenih studija o unapređenju, zbrinjavanju i liječenju takvih trudnoća i organiziraju obrazovanje djelatnika svih triju nivoa. Naravno da ovakav tip instiutucije zahtijeva osiguranje svih uvjeta za rad u skladu sa svjetskim standardima i stalnu suradnju sa svjetskim centrima. Jedna tercijarna institucija dovoljna je za potpunu skrb za oko 1 milijun stanovnika.

Cost-effective analize najvećih svjetskih centara pokazale su veliku djelotvornost isplativost ovakvog tipa organizacije antenatalne skrbi. U jednoj pokrajini Kanade tijekom 20 godišnjeg rada “na tri nivoa” perinatalni mortalitet smanjen je s ishodišnjih 19%o na 5%o

Posljednjih se godina sve češće u tercijarne centre iz udaljenih krajeva Hrvatske šalju intrauterinim transportom (tzv. transport in utero) ugrožene trudnice i djeca. Ekspertna se skrb tako pruža ugroženim trudnoćama i onih žena koja inače ne bi bile uključena u skrb najkvalitetnijih centara, pa su rezultati za cijelu Hrvatsku jednaki onima u velikim svjetskim centrima.

Kako voditi trudnoću?

Na pr­vo­me pre­gle­du ti­je­kom trud­no­će pot­reb­no je: uze­ti pre­ciz­nu op­ću i op­stet­rič­ku anam­ne­zu, izra­ču­na­ti ge­sta­cij­sku dob i od­re­di­ti ter­min po­ro­đa­ja. Moramo obaviti gi­ne­ko­loš­ki pre­gled u spe­ku­li­m i bi­ma­nual­nu pal­pa­ci­ju. Dobro je uze­ti stu­panj či­sto­će va­gi­nal­nog is­cjet­ka i ci­to­loš­ki ob­ri­sak iz stražnjeg nje­ga rod­ni­čnog svo­da, s po­vr­ši­ne materničnoga vra­ta i iz ce­rvi­kal­noga ka­na­la (VCE-raz­maz), ko­ji na­kon bo­je­nja po Pa­pa­ni­co­laouu pre­gle­da­va ci­to­log.

Na svakom pregledu potrebno je izmjeriti kr­vni tlak, tje­les­nu masu i provjeriti po­sto­ja­nje protei­na u mok­ra­ći. Svakoj trudnici već tijekom prvog tromjesečja trudnoće valja od­re­di­ti kom­plet­nu kr­vnu sli­ku, kr­vnu gru­pu, Rh-fak­tor, provesti testiranje na he­pa­ti­tis B ant­i­gen,odrediti vrijednost TSH (hormon kojinadzire rad štitnjače) i odrediti razinu glukoze u krvi na taste. Može se uči­ni­ti bak­te­rio­loš­ki pre­gled uri­na i pla­ni­ra­ti ka­da uči­ni­ti test pro­bi­ra za kro­mo­so­mo­pa­ti­je u dje­te­ta. U ne­kim se sre­di­na­ma pre­poru­ču­je da oso­ba ri­zič­na po­na­ša­nja uči­ni te­sti­ra­nje na HIV. U že­na s ne­po­volj­nom rep­ro­duk­cij­skom anam­ne­zom (ranije su pobacivale, rađale mrtvu djecu, rađale prije termina itd….) tre­ba pla­ni­ra­ti bak­te­rio­loš­ku pret­ra­gu materničnoga vra­ta s izo­la­ci­jom pa­to­ge­nih ae­rob­nih i anae­rob­nih bak­te­ri­ja,mi­kop­laz­mi i kla­mi­di­je tra­ho­ma­tis.

U dalj­njem ti­je­ku trud­no­će ant­e­na­tal­ni je nad­zor po­naj­pri­je us­mje­ren na pre­poz­na­va­nju sim­pto­ma pri­je­te­će­ga pri­je­vre­me­nog ra­đa­nja, int­rau­te­ri­nog za­sto­ja ili ub­rza­nja ra­sta, traženje sim­pto­ma preek­lam­psi­je, ocjene pre­zent­a­ci­je, po­lo­ža­ja, dr­ža­nja i sta­va dje­te­ta. U žena s bolestima koje su postojale prije trudnoće stalno pratimo nastup pogoršanja ili kom­pli­ka­ci­je.

Važno je da­va­nju sav­je­ta o pro­mje­na­ma u ti­je­lu ko­je su već na­stu­pi­le ili ko­je se po­jav­lju­ju ka­ko bi se sma­nji­li strah i ne­po­volj­ne po­slje­di­ce ko­je strah i ne­si­gur­nost mo­gu izaz­va­ti.

Pregledi se obavljaju jednom u 3 tjedna ili češće. Uvijek postoje neka opća pravila, no učestalost pregleda i same planirane pretrage moguće je prilagoditi svakoj pojedinoj trudnici.

U nas se obič­no pro­vo­de tri pret­ra­ge ul­traz­vu­kom: pr­va pot­kraj prvoga tromjesečja, ka­ko bi se pre­ciz­no utvrdila ge­sta­cij­ska dob, dru­ga oko 20.–22. tjed­na ka­ko bi se otkrile naj­češ­će mal­for­ma­ci­je i tre­ća pot­kraj tre­će­ga tri­me­stra da bi se pro­ci­je­ni­le tjelesna masa i pre­zent­a­ci­ja dje­te­ta. Pre­ma kli­ni­čkim in­di­ka­ci­ja­ma, broj ul­traz­vuč­nih pre­gle­da mo­že bi­ti i ve­ći. U mnogim zemljama razvijenog svijeta tijekom uredne trudnoće ne obavlja se više od 1 do 2 ultrazvučne pretrage.

Pre­kon­cep­cij­ska skrb

Pre­kon­cep­cij­sko sav­je­to­va­nje je nuž­no boles­ni­ca­ma ko­je bo­lu­ju od bo­le­sti ko­je se u trud­no­ći mo­gu oz­bilj­no po­gor­ša­ti ili u ko­jih je tru­dno­ća opasna. To su npr. srčane bolesti, poglavito popuštanje srca, di­ja­be­te­s, kolagenoze, ali I sve druge kronične bolesti jer se u većine može očekivati neko nepovoljno djelovanje na trudnoću. Kod nekih pak bolesti, neplanirana trudnoća može pogoršati tijek bolesti.

Kod že­na ko­je se li­je­če li­je­ko­vi­ma ko­ji mo­gu bi­ti te­ra­to­ge­ni va­lja pri­je trud­no­će ko­ri­gi­ra­ti do­ze ili, ako je to mo­gu­će, me­di­ka­ci­ju priv­re­me­no obu­sta­vi­ti ili je pro­mi­je­ni­ti ka­ko bi opas­nost za di­je­te u ti­je­ku na­jos­jet­lji­vi­jeg raz­dob­lja raz­vo­ja bi­la sma­nje­na. Pri­mjer su že­ne ko­je bo­lu­ju od epi­lep­si­je u ko­jih je pri­je trud­no­će pot­reb­no za­po­če­ti mo­no­te­ra­pi­ju da bi se sma­nji­la opas­nost od dis­mor­fo­ge­ne­ze ili že­ne ko­je pri­ma­ju var­fa­rin, a u ko­jih je u trudnoći pot­reb­no pri­je­ći na li­je­če­nje he­pa­ri­nom.

Prekoncepcijsko savjetovanje dobro je preporučiti ženama s ranijom ek­to­pi­čnom trud­no­ćom, pri­jev­re­me­nim po­ro­đa­jem, spont­a­nim po­ba­ča­jima, preek­lam­psi­jom, Rh-imu­ni­za­ci­jom, smrti djeteta itd. jer je ri­zik po­nov­ne po­ja­ve spo­me­nu­tih po­re­me­ća­ja u idu­ćim trud­no­ća­ma uvijek po­ve­ćan,

U pa­ro­va s pret­hod­no po­ba­če­nim ili ro­đe­nim mal­for­mi­ra­nim djetetom dobro je prije ponovne trudnoće procijeniti rizik za idu­ću trud­no­će I dogovoriti način dijagnostike I nadzora.

U pa­ro­va s pret­hod­no po­ba­če­nim ili ro­đe­nim dje­te­tom s kro­mo­som­skim abe­ra­ci­ja­ma i u onih s obi­telj­skom anam­ne­zom kro­mo­so­mo­pa­ti­ja, kao i u sta­ri­jih že­na, dobro je prije ponovne trudnoće raz­mot­ri­ti pot­re­bu za od­re­đi­va­njem ka­rio­ti­pa ro­di­te­lja ili planirati obavljanje te­sto­va pro­bi­ra, od­nos­no za­hva­te za ana­li­zu fe­ta­lno­ga ka­rio­grama u idu­ćoj tru­dno­ći,

Savjetuje se, bar u prvoj trudnoći, prije trudnoće oci­je­ni­ti imu­ni­zi­ra­nost pre­ma ru­be­oli i nei­mu­ne ci­je­pi­ti, te svakako sav­je­to­va­ti pre­sta­nak pu­še­nja, uzi­ma­nja al­ko­ho­la, li­je­ko­va i dro­ga.

 

 

Prof dr. sc. Snježana Škrablin

Ginekološka poliklinika GinOps