Trudnoća.hr > Škola > Zdravlje školarca > Mucanje kod djece

Mucanje kod djece

Mucanje je sindrom velikog broja manifestacija na somatskom, fiziološkom, psihološkom i socijalnom planu, a kao jedan od poremećaja komunikacije predstavlja problem 1% populacije (Brestovci,1986).

To je poremećaj tečnosti u kojemu je normalan tok govora prekinut čestim ponavljanjem, odnosno produljivanjem dijelova riječi (glasova i/ili slogova), ponavljanjem jednosložnih riječi i blokadama. Uslijed snažne potrebe da prebrodi teškoću, osoba često ulaže dodatni napor pokreta dijelova lica (treptanje očiju, drhtanje usana i/ili čeljusti, itd.) ili tijela, te izbjegava ili zamjenjuje mnoge teške i napete riječi, kao i određene situacije, kao što su razgovor na telefon ili upoznavanje.

Nastavite čitati članak niže...

Procjenjuje se da je među djecom predškolske dobi oko 2,5% onih koji mucaju, a javlja se tri puta češće kod dječaka nego kod djevojčica. Oko 80 % djece spontano prestaje mucati u predškolskom razdoblju, a do puberteta se taj postotak spontano oporavljanja smanjuje na 50% (Howell,2011).

Procjenjuje se da je među djecom predškolske dobi oko 2,5% onih koji mucaju, a javlja se tri puta češće kod dječaka nego kod djevojčica.

Iako se točan uzrok mucanja još uvijek ne zna, najnovija istraživanja ukazuju na to da važnu ulogu imaju: genetika i neuromotorni razvoj, okolina u kojoj dijete živi, te jezični i opći razvoj djeteta. Za pojavu mucanja mora postojati genetska predispozicija (nasljedna sklonost), određena karakteristika ličnosti (osjetljiva osoba), a uz to i provokacijski faktor (iznenadni stres). Važno je naglasiti dasam stres bez genetske predispozicije u osjetljivog djeteta ne mora izazvati mucanje. Isto tako, dijete može imati nasljednu sklonost i biti izloženo stresu, ali to ne mora nužno značiti da će i mucati. Dakle, do pojave pravog mucanja dolazi kada je dijete po prirodi osjetljivije, ima genetske predispozije i mora biti izloženo stresu, odnosno kada se poklopi sve navedeno.

Početak mucanja veže se uz period intenzivnog usvajanja jezika i govora, između 2. i 5. godine, kada dijete prelazi s dvočlanog iskaza na složenije rečenice. U tom razdoblju može doći do pojave ponavljanja slogova, riječi i/ili fraza, oklijevanja i uporabe različitih poštapalica, što je karakteristično za normalnu razvojnu netečnost u govoru, odnosno fiziološko mucanje.

Naime, u toj dobi djetetov aktivni rječnik je još u razvoju, pokreti govornih organa su neprecizni, a govor je praćen velikim emocionalnim uzbuđenjem. Dijete s fiziološkim mucanjem ne pokazuje znakove iznenađenja niti izbjegava govor, budući da nije svjesno svojih netečnosti. Od velike je važnosti to da roditelji na tu normalnu fazu u razvoju govora ne reagiraju nervozom niti željom za savršenim govorom kako dijete ne bi osvijestilo netečnosti u govoru i postalo zabrinuto.

Mucanje kod djece2

Za razliku od fiziološkog, razvojno mucanje karakteriziraju: češće ponavljanje dijelova riječi nego cijele riječi ili fraze, ponavljanje glasova ili slogova dva i više puta prije nego što se uspije izgovoriti riječ, posebne poteškoće u započinjanju izgovaranja riječi, zastajanje na početnim dijelovima rečenica, te pretjerano naglašavanjeili produljivanje određenog glasa u riječi. Djeca s razvojnim mucanjem svjesna su poremećaja i govor često doživljavaju kao nelagodu, a uz navedene netečnosti u govoru može se uočiti i napetost mišića lica, usana i drugih mišića koji sudjeluju u govoru, ili pak ukočenost ili trešnja pojedinih dijelova ili cijelog tijela.

Osim fiziološkog i razvojnog mucanja, kod djece može biti prisutno i neurogeno mucanje koje se javlja kao posljedica disfunkcije središnjeg živčanog sustava nastale zbog intrauterinih lezija, oštećenja tijekom ili nakon poroda ili nekakvih trauma i oboljenja.

Iznimno je važno rano identificiranje rizičnih faktora za razvoj kroničnog mucanja i upućivanje djeteta logopedu. Ukoliko u djetetovom govoru prevladavaju „mucajuće“ netečnosti, prisutne su 6 mjeseci, postoji obiteljska povijest mucanja, dijete je svjesno svog načina govora i zabrinuto zbog istoga, a reakcije okoline su negativne ili sa strahom, roditelji se trebaju obratiti logopedu kako bi se djetetov govor stručno procijenio i dodatnim savjetima smanjila mogućnost pojačavanja odnosno ostanka simptoma netečnosti u govoru.Uz logopedsku dijagnostiku mucanja koja uključuje anamnestičke podatke o djetetovom ranom psihomotornom razvoju, postojanju ovoga i/ili ostalih jezično-govornih poremećaja u obitelji, kao i procjenu mucanja ukoliko se ono utvrdi, važne su psihološka i medicinska dijagnostika. Dijete bi trebalo proći pedijatrijski, otorinolaringološki, fonijatrijski i neurološki pregled, a psiholog bi trebao utvrditi njegov psihološki status.

Igrajte i osvojite Smart Trike tricikl Folding 500!

Djeca s razvojnim mucanjem svjesna su poremećaja i govor često doživljavaju kao nelagodu, a uz navedene netečnosti u govoru može se uočiti i napetost mišića lica, usana i drugih mišića koji sudjeluju u govoru, ili pak ukočenost ili trešnja pojedinih dijelova ili cijelog tijela.

Terapije mucanja mogu se podijeliti na one koje mijenjaju mucanje, na način da se teži oblici mucanja zamjenjuju blažima, i na one koje oblikuju tečan govor sustavnim poticanjem istoga, sve dok on u potpunosti ne zamijeni mucanje, a da bi dijete tečno govorilo, treba proći niz faza: od kontrolirano tečnog izgovora riječi, rečenice i niza rečenica, preko konverzacije u kliničkom okruženju, pa tek potom do implementiranja kontrolirano tečnog govora u svakodnevne životne situacije (Jelčić Jakšić, 2014). Istraživanja pokazuju kako su najučinkovitije rane terapije mucanja, koje se provode tijekom 2-3 godine od pojave prvih znakova mucanja (O’Brian i sur., 2013).

Roditeljima djeteta koje muca savjetuje se da prilagode svoj govor na način da ga govore nešto sporijim i opuštenijim tempom, slušaju što im dijete govori, te reagiraju na sadržaj poruke, a ne na mucanje. Također, važno je održavati očni kontakt, ne prekidati niti dovršavati riječi umjesto djeteta i iskoristiti svaku priliku kako bi ga ohrabrili i pohvalili. Ukoliko je svjesno mucanja, dijete može biti prestrašeno i zabrinuto, te sklono razvijanju negativnih komunikacijskih stavova pa je važno razgovarati s njim na prihvatljiv i njemu razumljiv način.

Napisale :

Ana Bilić, mag. logoped
Zrinka Vrljić, mag.logoped

http://prosano.hr/

pro sano-logo-01