Trudnoća.hr > Škola > Zdravlje školarca > Logopedska terapija: Kako se roditelji mogu uključiti i pomoći?

Logopedska terapija: Kako se roditelji mogu uključiti i pomoći?

Izvor fotografije: Shutterstock

Poznavanje linije urednog razvoja djeteta omogućuje nam prepoznavanje prisutnosti određenih teškoća. Budući da roditelji provode najviše vremena s djetetom, prvi mogu primijetiti ako nešto nije u skladu s očekivanim, te su ujedno i prvi izvor informacija o djetetovu ponašanju.

Iz tog razloga, od velike je važnosti pratiti razvoj djeteta i, ako se uoče neke poteškoće, potražiti stručnu pomoć. Važno je naglasiti kako nikada nije prerano potražiti stručno mišljenje jer, ako je prisutno kašnjenje, rani početak tretmana presudan je za kasniji komunikacijski odnosno jezično-govorni razvoj. Razlog naglašavanja važnosti ranog djelovanja i uključivanja djeteta u tretman, sposobnost je moždanog tkiva djece u tom razdoblju da održi funkcionalni kapacitet zamjenom oštećenog tkiva nekim drugim živčanim tkivom (Joković-Turalija i Pajca, 1999; prema Košiček i dr., 2009). Iako se sve više naglašavavažnost prve tri godine života, znanstvenici smatraju da ne treba zanemariti niti razdoblje iza prve tri godine jer neurorazvojna plastičnost i učinkovite mogućnosti utjecaja na kvalitetu razvoja, postoje i nakon treće godine (Nelson, 1999; Ljubešić, 2006; prema Košiček i dr., 2009). Čak i ako dijete još nije moguće uključiti u logopedsku terapiju, roditelji bi se trebali obratiti logopedu kako bi dobili smjernice za pravilno poticanje rane komunikacije, te jezika i govora.Pristup kojim se roditelji na stručan i individualiziran način poučavaju vještinama unaprjeđenja razvoja djeteta omogućuje im odabir kada učiti nove vještine, a iste su usklađene s djetetovim razvojnim potrebama i mogu se provoditi u interakcijama s djetetom u prirodnom okruženju (Kaiser et al., 2003).

Nastavite čitati članak niže...

Dakle, u logopedsku terapiju, osim djeteta, neizostavno su uključeni i roditelji. Brojna istraživanja pokazuju pozitivne učinke uključenosti roditelja u logopedsku terapiju (Law i sur.; 2010; Wake i sur., 2013). Roditelji nisu promatrači logopedske terapije nego u njoj imaju jednu od ključnih uloga. Budući da najbolje poznaju vlastito dijete, njegov su primarni učitelj.
Uključenost roditelja u logopedsku terapiju nikako ne znači njihovu prisutnost prilikom provođenja terapije. Njihova uloga je praćenje aktivnosti i ciljeva terapije, prihvaćanje prijedloga i savjeta za rad s djetetom i, najvažnije, provođenje zadanih vježbi s djetetom kod kuće. Dakle, aktivnosti koje se s djetetom provode na logopedskoj terapiji, roditelji bi trebali pratiti i provoditi ih u kućnom okruženju. Iz tog razloga logoped ih poučava konkretnim terapijskim postupcima i primjerima zadataka koje bi oni trebali uklopiti u svakodnevne rutine s djetetom. To je jedini način na koji će dijete najbrže napredovati i primjenjivati naučeno u svakodnevnim situacijama, što je i jedan od terapijskih ciljeva.O učinkovitosti terapije temeljene na interakciji roditelja i djeteta govori istraživanje provedeno s djecom u dobi od 3;03 do 4;10 godine koja su mucala dulje od 12 mjeseci, a uz 6 sati individualne terapije, automatizirala su govor 6 tjedana s roditeljima u kućnom okruženju. Podaci o učestalosti mucanja dobiveni tijekom i poslije terapije uspoređeni su s učestalošću i varijabilnosti mucanja prije nego su djeca uključena u terapiju i pokazali su značajno smanjenje mucanja do kraja terapije(Millard et al., 2008).

Budući da roditelji provode s djetetom znatno više vremena nego logoped i djetetov su primarni jezični uzor, imaju i više mogućnosti primijeniti različite zanimljive vježbe u mnogim situacijama, kao što su odijevanje, šetnja, igra, itd.

roditelj-kao-dio-logopedske-terapije2
Strategije roditelja motiviraju dijete na komunikaciju, a ujedno mu i pomažu unaprijediti vlastite komunikacijske vještine. „Terapija“ se, stoga, odvija svaki puta kada je roditelj s djetetom. Na taj se način „logopedska terapija“ odvija kroz svaki dio dana djeteta, uključuje komunikaciju između roditelja i djeteta, ne samo djeteta i terapeuta, uključuje igru i svakodnevne aktivnosti koje su djetetu bliske i značajne, odvija se u djetetu bliskom i ugodnom okruženju, te je motivirajuća i zabavna za dijete.O pozitivnom učinku na djetetovu komunikaciju kada su roditelji uključeni u logopedsku terapiju govori i istraživanje provedeno na petero djece predškolske dobi s poremećajem iz autističnog spektra s kojima su roditelji tijekom svakodnevnih rutina kod kuće provodili naučene vještine kako bi poboljšali komunikaciju. Interakcije roditelja i djece snimljene su, a zatim analizirane, te su svi roditelji pokazali stručnost u uporabi naučenih strategija i njihovoj generalizaciji u svakodnevnim rutinama (Kashinath, 2006).

Važnost obraćanja djeci ističe istraživanje koje je pokazalo da su djeca kojoj su se roditelji u ranijoj dobi izravno često obraćali, kasnije imala bogatiji rječnik i bolju pažnju (Weisleder, A.&Fernald, A., 2013). Svakodnevnim poticanjem djetetova jezično-govornog razvoja od strane roditelja u prirodnom okruženju, ono lakše generalizira naučene vještine.
Dakle, uz logopeda, roditelji su ti na kojima je velika odgovornost i, čije prihvaćanje stručnih savjeta i dosljedno provođenje zadanih vježbi, dovodi do zajedničkog cilja, a to je napredak djeteta.

Koliko je važna roditeljska uključenost u logopedsku terapiju i suradnja s logopedom pokazuje istraživanje o uspješnosti terapije kada su roditelji koristili naučene strategije u interakcijama s djetetom i na taj način pozitivno utjecali na njegov jezično-govorni, odnosno komunikacijski razvoj, u jednakoj mjeri kao i terapeut (Roberts, M., & Kaiser, A. 2011). Roberts i Kaiser obuhvatile su 18 istraživanja provedenih na programima u kojma su roditelji bili obučeni kako poticati jezično-govorni i komunikacijski razvoj djeteta, a kojima je ustanovljeno kako se komunikacija djeteta unapređuje kada roditelji više komuniciraju sa svojim djetetom, odgovaraju na djetetove pokušaje da komunicira, koriste govor koji je jednostavan, odnosno prilagođen djetetu, ističu važne riječi u rečenicama, te proširuju djetetove iskaze. Ustanovljeno je kako je kroz takav način rada s djetetom došlo do unapređenja govornih vještina, neverbalne komunikacije, razumijevanja, rječnika, gramatike, te učestalosti komunikacije djeteta. Roditelji su bili jednako učinkoviti kao i logopedi. Osobit napredak uočen je kod djece s komunikacijskim teškoćama, te jezičnim teškoćama.

Istraživanja su pokazala kako djeca s komunikacijskim teškoćama najveći napredak pokazuju kada su uključena u intenzivnu ranu intervenciju koja uključuje roditelja kao koterapeuta, ne samo iz razloga što roditelj ima glavnu ulogu, već i zato što terapija tada postaje proces u kojem je svaka komunikacija s djetetom prilika za unapređenje jezičnih i komunikacijskih vještina.

pro sano-logo-01

http://prosano.hr/

Nastavite čitati članak niže...