Trudnoća.hr > Škola > Zdravlje školarca > Disleksija

Disleksija

Disleksija je poteškoća u razvoju i pravilnim tretiranjem moguće je smanjiti njezin utjecaj na svakodnevni život, no u pravilu, s obzirom na to da ona nije bolest, nije ju moguće u potpunosti izliječiti. Disleksija može varirati od vrlo blage pa do vrlo jako izražene. Sa vježbama je potrebno započeti čim se utvrdi da se radi o disleksiji, najčešće je to moguće utvrditi već u predškolskoj dobi. Nikada nije kasno za početi s vježbama, no osobe koje započnu vrlo rano pokazuju znatno brži i veći napredak.

Ukoliko se doista radi o disleksiji, a vaš dijete  bude tretirano od strane okoline kao da ne želi naučiti čitati, to može dovesti do frustracija i dijete će se početi povlačiti u sebe. Tada će i uspjeh u školi izostajati, a dijete će biti depresivno.

Nastavite čitati članak niže...

Djeca sa disleksijom imaju teškoće u čitanju i kako se obično prepoznaje kada dijete krene u školu, vrlo je bitno ne zanemarivati simptome. Obično se djeca sa disleksijom smatraju lijenom i tretira ih se kao da ne žele naučiti pravilno čitati. Najčešće su to djeca prosječne ili čak iznadprosječne inteligencije, a disleksija dovodi do poremećaja  u sposobnosti mozga da prevede primljenu sliku u razumljiv jezik. Stoga, ako posumnjate na disleksiju najlakše je savjetovati se sa učiteljicom kako bi vam pomogla doći do logopeda u školi, ili se obratiti liječniku kako bi se utvrdilo radi li se o disleksiji, ili je ipak u pitanju lijenost. Ukoliko se doista radi o disleksiji, a vaš dijete  bude tretirano od strane okoline kao da ne želi naučiti čitati, to može dovesti do frustracija i dijete će se početi povlačiti u sebe. Tada će i uspjeh u školi izostajati, a dijete će biti depresivno.

Što uzrokuje disleksiju?

Postoji nekoliko vrsta disleksije, svaka sa drugačijim uzročnikom.

Traumatična disleksija – Ova vrsta disleksije javlja se zbog nekog oblika traume ili oštećenja centara u mozgu zaduženih za čitanje i pisanje. Ovaj oblik disleksije vrlo je rijedak.

Primarna disleksija – Ova vrsta disleksije je nasljedna i ne mijenja se sa godinama. Uzrokovana je disfunkcijom lijeve strane mozga i ne mijenja se s godinama(cerebralni korteks). Ljudi sa ovim oblikom disleksije obično cijeli život čitaju na način kako su to činili u osnovnoj školi, bez obzira na mnogobrojne vježbe. Ovaj oblik disleksije češće se pojavljuje kod dječaka nego kod djevojčica, ali ovi slučajevi kada se vježbom ne dolazi do poboljšanja su vrlo rijetki. Ovaj oblik stvara velike probleme kod odraslih, kako u obrazovanju, tako i u pokušajima traženja posla.

Razvojna disleksija -Uzročnikom ove vrste disleksije smatra se nepravilan hormonalni razvoj već u ranima fazama razvoja fetusa. Ova vrsta disleksije postaje sve manje izražena ako dijete dovoljno i pravilno vježba čitanje sa stručnom osobom i isto tako se češće pojavljuje kod dječaka nego kod djevojčica.

Simptomi disleksije

Ukoliko roditelji u predškolskoj dobi ne primijete simptome disleksije, vjerojatno će to primijetiti učitelji u školi. Naravno, ako su upoznati sa pojmom disleksije i mogu ju prepoznati, jer u suprotnom bi mogli dijete tretirati kao da ne želi naučiti čitati i dodatno ga demotivirati u pokušajima napredovanja. Ukoliko učitelj ili vi posumnjate na disleksiju, najbolje se obratiti liječniku ili školskom logopedu ili psihologu koji će sigurno znati kako pristupiti djetetu i kako mi olakšati kako učenje čitanja, tako i cjelokupno školovanje, a ujedno i vas savjetovati koji je najbolji pristup sa takvom djecom.

Učestale pogreške u pisanju i preokrenuti brojevi (umjesto 23 dijete čita 32 i slično) najčešći su znakovi da se možda radi o disleksiji. Upravo ovi simptomi su vrlo česti do 7. godine života, a tada bi se trebali početi smanjivati. Ako se to ne dogodi, svakako odvedite dijete na testiranje za disleksiju i ostale teškoće u učenju (jezične tegobe i diskalkulija). Neorganiziranost pismenog rada, slabo pamćenje pročitanog sadržaja, čak i ako se radi o videozapisu, može ukazivati na neki od problema.

Slušni problemi također mogu ukazivati na disleksiju. Dijete sa disleksijom ima teškoća sa razumijevanjem onoga što čuje, ono može propustiti riječ ili dijelove rečenice. Riječi koje žele izreći mogu nerijetko biti zamijenjeni sa sličnom riječi sa potpuno različitim značenjem, upravo iz razloga što im je vrlo teško sjetiti se riječi koju žele izgovoriti. Kod pisanih radova kod djece sa disleksijom se povećava broj pogrešaka kako djetetu pada koncentracija. A početku rada će vjerojatno biti tek pokoja pogreška, dok će se one prema kraju poljavljivati sve češće.

Što roditelji mogu učiniti ako primijete simptome?

Ukoliko primjećujete neke od simptoma kod vašeg djeteta, svakako se obratite pedijatru. Osim toga, bilo bi dobro konzultirati se i sa učiteljem (ukoliko je dijete već krenulo u školu) kako bi vidjeli primjećuje li i on simptome tokom nastave koji bi ukazivali na disleksiju. U svim školama postoje psiholozi i logopedi koji bi, ukoliko je to potrebno mogli raditi sa djetetom i olakšati mu učenje i napredovanje. Vi kao roditelj, svakako budite uključeni u ovo kako se dijete ne bi dodatno povuklo uz sebe zbog rada sa nepoznatim ljudima. Logoped i psiholog se razgovorom i radom sa djetetom utvrditi radi li se o disleksiji i uputiti roditelje i učitelja kakav pristup učenja će za dijete biti najučinkovitiji.

Kako dijagnosticirati disleksiju?

Disleksiju kao poteškoću u razvoju vrlo je teško dijagnosticirati. Ispituje se djetetova funkcionalna razina čitanja te se uspoređuje sa potencijalom koje dijete ima s obzirom na kvocijent inteligencije. Isto tako, ispitivanje ocjenjuje prihvaćanje i obradu informacija koji su djetetu dani. Utvrđuje se raspolaže li dijete bolje sa infomacijama koje je primilo u audio obliku ili vizualno i u kakvom su skladu sva osjetila.

Dijete sa disleksijom ima teškoća sa razumijevanjem onoga što čuje, ono može propustiti riječ ili dijelove rečenice.

Kako bi testovi dali što vjernije rezultate, potrebno je testiranje provesti u djetetu ugodnim uvjetima kako bi se ponašalo prirodno. Isto tako, prije testiranja potrebno je da se dijete dovoljno razbudi, da je dobro naspavano i da doručkuje. Ukoliko se testiranje odvija u školi bilo bi dobro da učitelj unaprijed pripremi dijete da će doći nova osoba s kojom će razgovarati. Ako se radi o malom djetetu, bilo bi dobro dijete upoznati sa psihologom koji će provoditi testiranje i prije samog testiranja kako bi se malo opustilo. Roditelji bi djetetu trebali objasniti kamo će ići i zašto, no nikako ih navoditi na to kako bi se trebali ponašati, jer bi to moglo iskriviti rezultate testiranja.

Liječenje disleksije

Nakon što se utvrdi koliko je snažna disleksija kod djeteta utvrđuje se i način kako započeti liječenje. Ukoliko se radi o djetetu školskog uzrasta, školski psiholog i logoped će u suradnji s roditeljima razviti plan kojim bi zadovoljili potrebe djeteta. U školi se poseban pristup može donositi u sklopu razreda, ukoliko je učitelj u mogućnosti i ima dovoljno znanja kako bi na pravi način pristupio djetetu s disleksijom u nastavi. No, ponekad su potrebni individualni sastanci s logopedom i psihologom izvan nastave. Odgovarajući plan bi individualno za svako dijete trebao biti maksimalno prilagođen kako bi maksimalno radilo na slabostima upravo na način da se iskoriste djetetove prednosti.

Učestale pogreške u pisanju i preokrenuti brojevi (umjesto 23 dijete čita 32 i slično) najčešći su znakovi da se možda radi o disleksiji.

Mnogi stručnjaci smatraju kako je upravo stav jedan od najvažnijih aspekta liječenja. Kako će dijete više raditi sa odraslima, biti će izloženo i njihovim stavovima. Upravo iz tog razloga je vrlo bitno konstantno dijete poticati, svaki puta ga pohvaliti kada uspješno izvrši zadaću i utješiti ga ukoliko mu izvršavanje ide vrlo teško. Ako se dijete s disleksijom tretira sa nedovoljno strpljenja to može rezultirati pojavom visoke frustriranosti kod djeteta te ono tada „diže ruke“ od napredovanja. Djeca sa disleksijom svakako bi za vrijeme usmenog i pismenog ispitivanja u školi trebali imati prilagođen tretman, no nikako ih nebi trebalo priviknuti na potpuno izbjegavanje pismenih radova (koji disleksičnoj djeci stvaraju probleme). Ukoliko se dijete privikne na to da ne mora rješavati pismene testove, to bi mu moglo stvoriti vrlo velike tegobe u daljnjem školovanju, kod upisa u drugu školu ili samo kod promjene profesora koji ima drugačiji pristup.