Trudnoća.hr > Škola > Zdravlje školarca > Dijete s poremećajem pažnje

Dijete s poremećajem pažnje

Izvor fotografije: Shutterstock

Pažnja je sposobnost usmjeravanja mentalnih aktivnosti na određene podražaje.

Već u novorođenačkoj dobi djeca obraćaju pažnju na ono što vide i čuju. Od rođenja do 3.mjeseca obraćaju pažnju na podražajne strukture koje uključuju različite obrise i pokrete, od 3. do 12. mjeseca pažnju im privlače određeni podražaji koji im predstavljaju nešto nepoznato, a nakon 12. mjeseca pažnja im je usmjerena na događaje koji ih potiču na stvaranje hipoteza o tome što se događa.

Nastavite čitati članak niže...

S dobi se povećava trajanje usmjeravanja svjesnih procesa na jednu aktivnost (između 6. i 11. godine trajanje usmjeravanja pažnje je oko 30-40 min.), odnosno poboljšava se kontrola pažnje tako da se povećava trajanje i smanjuje lakoća kojom se ona mijenja. Nadalje, prilagodljivost pažnje zahtjevima zadatka podrazumijeva mogućnost ignoriranja drugih podražaja, dok se planiranje odnosi na vještine usmjeravanja pažnje. Djeca postaju sve uspješnija u prilagođavanju svojih strategija pažnje podacima koje dobivaju iz zadatka. Strategije se mijenjaju i postaju efikasnije s dobi, ovisno o zadatku. Sva četiri navedena aspekta pažnje mijenjaju se s dobi, a djeca se razlikuju po sposobnosti zadržavanja pažnje.  Školsko dijete treba biti u stanju usmjeriti se na ono što učiteljica govori, a ne na drugu djecu, izdvojiti ono što je važno, te zanemariti ono što mu je netko prije toga rekao, kao i zvukove izvan učionice, itd.

Poremećaj deficita pažnje koji može biti praćen nemirom i impulzivnošću (ADD/ADHD) je razvojni poremećaj samokontrole. Važno je naglasiti kako nije riječ o „zločestom“ djetetu niti se radi o razvojnoj fazi koju će dijete prerasti. Procjenjuje se kako je ADHD prisutan kod oko 1-5 % populacije, a češći je kod dječaka nego kod djevojčica (2:1). Neka istraživanja pokazuju prisutnost ADHD-a kod 9.5 % djece između 4. i 17. godine (Pastor i sur., 2015). Uočava se prije sedme godine, kroz simptome koji su postojani tijekom šest mjeseci.Kod djece mlađe od 5 godina teško je postaviti pravu dijagnozu budući da je njihovo ponašanje varijabilnije nego kod starije djece.

Kod hiperaktivne djece mogu se uočiti neka od sljedećih ponašanja:

Dijete je često nemirnih ruku i/ili nogu ili se vrpolji kod sjedenja, ima teškoće ostati sjediti kada se to zahtijeva, teškoće su prisutne kod čekanja na red, često odgovara na pitanja prije no što su potpuna, ima teškoće s primanjem instrukcija i zadržavanjem pažnje na zadatku ili igri, često mijenja jednu nedovršenu aktivnost drugom, vrloje nemirno pri igri, često govori prekomjerno i prekida druge ili im se nameće, ne čuje ono što mu se govori, gubi stvari potrebne za zadatake i aktivnosti kod kuće ili u školi, te se često upušta u opasne fizičke aktivnosti bez razmišljanja o posljedicama.

Važno je naglasiti kako je ADHD prisutan uvijek i u svim situacijama. Ukoliko dijete pokazuje nedostatak pažnje samo u jednoj sredini, npr. kod kuće ili u školi, velika je vjerojatnost da se ne radi o poremećaju, već o djetetovoj reakciji na navedenu sredinu. Kako bi simptomi hiperaktivnosti bili klinički značajni i zadovoljavali određene dijagnostičke kriterije, moraju biti izraženiji od onoga što se smatra urednim u odnosu na djetetovu dob i razvojni stupanj, te u značajnoj mjeri narušavati funkcioniranje djeteta u vrtiću ili školi, socijalnim odnosima, te slobodnim aktivnostima.

Poremećaj pažnje2

Osnovni kriteriji za postavljanje dijagnoze hiperaktivnog poremećaja su: nepažnja, hiperaktivnost i impulzivnost. Dakle, razlikujemo tri podtipa poremećaja pažnje, ovisno o tome koja skupina simptoma je najizraženija:

  • Hiperaktivna djeca

U okvirima urednog razvoja motorička aktivnost se povećava do 3. godine života, nakon čega se smanjuje. Hiperaktivnost se može dijagnosticirati i kod djece mlađe od 4 godine, a riječ je o djeci koja su u dojenačkoj dobi neuobičajeno aktivna, te su kasnije stalno u pokretu, teže se igraju i pažnja im je neprimjerena dobi. Iako često rano prohodaju, motorički su nespretnija od druge djece. U predškolskoj i školskoj dobi izrazito su nestrpljiva, prekidaju rad u grupi, ne poštuju zahtjeve i zabrane i imaju poteškoća u organizaciji, tresu rukamai  nogama ili se vrpolje na stolici, ustaju sa stolice, pretjerano trče ili se penju u sitacijama u kojima je to neprikladno,te imaju poteškoće ako se trebaju mirno igrati ili obavljati slobodne aktivnosti.

Igrajte i osvojite Smart Trike sklopivi tricikl!
  • Impulzivna djeca

Jedna od osnovnih poteškoća kod sve djece s hiperaktivnošću je smanjena kontrola impulsa, pri čemu djeca teško kontroliraju reakcije na određene podražaje koji su nevažni za obavljanje određenih zadataka, te su zbog toga sklona različitim ozljedama i nezgodama. Impulzivna djeca mogu se lako nagovoriti na različita neprimjerena ponašanja. Također, impulzivnost im može ometati i socijalne odnose, zbog čega imaju teškoća sa sklapanjem prijateljstava. Isto tako, agresivne reakcije prilikom rješavanja sukoba s vršnjacima dovode do toga da ova djeca često budu odbačena.

  • Djeca koja imaju poteškoća s pažnjom i održavanjem koncentracije

Zbog problema s pažnjom ova djeca često imaju teškoće učenja i suočavaju se s lošim akademskim uspjehom, te teško usvajaju određene praktične i motoričke vještine. Iako mogu naučiti potrebne vještine, pri tome im je potrebna pomoć kako bi dovoljno dugo zadržali pažnju. Djeca koja nisu izrazito hiperaktivna niti impulzivna, ali zbog nedostatka pažnje imaju ozbiljne poteškoće, su ona koja imaju poremećaj pažnje bez hiperaktivnosti, a njihove poteškoće često se ne uoče na vrijeme.

Hiperaktivnost, impulzivnost i teškoće s održavanjem pažnje utječu na sposobnost učenja, pa ova djeca često imaju teškoće čitanja i pisanja. Istraživanja su pokazala da su gotovo 2/3 djece s teškoćama u čitanju, pisanju i računanju djeca s deficitom pažnje (Kocijan Hercigonja i sur., 2004).

Kako pomoći djetetu u jačanju pažnje?

  • Navikavanjem djeteta da uredno pripremaškolski pribor i spremaradno mjesto, te uči i piše zadaću uvijek na istom mjestu, kao i uvođenjem ustaljenog svakodnevnog rasporeda i rutina tijekom izvršavanja zadataka.
  • Važno je odrediti konkretno ponašanje koje se od djeteta očekuje, dosljedno provoditi pravila, pohvaljivati ga neposredno nakon poželjnog ponašanja, usmjeravati se na ono što je uspješno izvršilo kako bi se povećala njegova motivacija, te razvijati pozitivno samopoštovanje djeteta.
  • Dijete bi trebalo učiti kako upravljati vremenom i postavljati prioritete, te ga poticati na razvijanje optimalnih metoda učenja.
  • Roditelji bi trebali kvalitetno provoditi vrijeme s djetetom (kroz razgovor u kojem dijete ima priliku postavljati pitanja i učiti, društvene igre u kojima slijedi određena pravila, slaganje slagalica, crtanje, precrtavanje i bojanje, rješavanje različitih mozgalica, traženje razlika na sličnim slikama, itd.)

http://prosano.hr/

pro sano-logo-01

X Želim sudjelovati!