Trudnoća.hr > Škola > Zdravlje školarca > Dijabetes

Dijabetes

Dijabetes melitus ili šećerna bolest, kronični je metabolički poremećaj koji dovodi do povećane koncentracije šećera u krvi. U djece, kao i u odraslih, energetski je metabolizam poremećen kao rezultat nedovoljnog lučenja inzulina ili zbog njegovog nedostatnog učinka.
U djece i adolescenata još uvijek se najčešće javlja inzulin ovisna šećerna bolest, odnosno radi se o dijabetesu tip 1 koji je nastao kao posljedica autoimunih procesa u organizmu. Učestalost dijabetesa tip 1 u zadnjih 50 godina značajno raste.

Dijabetes melitus tip 2 (inzulin neovisni dijabetes melitus) u djece i adolescenata postaje važan javno zdravstveni problem u cijelom svijetu.

 

Istovremeno se uočava sve češća pojava bolesti u sve mlađe djece, posebno u one mlađe od 5 godina. Hrvatska spada u grupu zemalja s visokim rizikom za nastanak ovog oblika dijabetesa prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, obzirom da se godišnje u nas dijabetes dijagnosticira u oko 17 djece i adolescenata na 100 tisuća djece iste dobi, odnosno u oko 130 djece mlađe od 15 godina godišnje. Iako se zadnjih godina postigao značajan napredak u poznavanju epidemiologije ovog oblika dijabetesa još uvijek nisu razvijene metode koje bi bile učinkovite u prevenciji dijabetesa tip 1 ili identificiranju faktora okoliša koji doprinose nastanku ove bolesti.

S druge strane dijabetes melitus tip 2 (inzulin neovisni dijabetes melitus) u djece i adolescenata postaje važan javno zdravstveni problem u cijelom svijetu. Iako je u nas učestalost ovog oblika dijabetesa značajno manja, obzirom na epidemiju pretilosti koja poprima značajne razmjere pitanje je vremena kada će ovaj oblik dijabetesa po učestalosti činiti značajan dio naših bolesnika. Ono što je dodatno zabrinjavajuće jest činjenica da su u ovih bolesnika ranije prisutni rizični faktori za kardiovaskularne bolesti, najčešće već kod postavljanja dijagnoze dijabetesa a to su poremećaji metabolizma masnoća i povišen tlak.

Nastavite čitati članak niže...

Simptomi koji ukazuju da se u djeteta razvija šećerna bolest su učestalo mokrenje i povećana žeđ. Jedan dio djece osjeća i pojačanu glad usprkos kojoj dolazi do gubitka na tjelesnoj težini. S napredovanjem bolesti nastupa i osjećaj slabosti, a ako simptomi dulje traju i ostaju neprepoznati može se razviti dijabetička ketoacidoza. To je stanje „zakiseljavanja organizma“ koje nastaje zbog dugotrajnog manjka inzulina, pri čemu organizam troši masti i stvara veće količine kiselih produkata tj. ketona. Simptomi koji upućuju da se u djeteta razvija dijabetička ketoacidoza su mučnina, gubitak apetita, bol u trbuhu, duboko, ubrzano disanje i poseban zadah iz usta po ketonima. To je stanje opasno i treba ga pravovremeno prepoznati.

Simptomi koji ukazuju da se u djeteta razvija šećerna bolest su učestalo mokrenje i povećana žeđ. Jedan dio djece osjeća i pojačanu glad usprkos kojoj dolazi do gubitka na tjelesnoj težini.

Dijagnoza dijabetesa melitusa tip 1 u djece obično je jednostavna i ne zahtijeva mnogo specifičnih testova i dijagnostičkih procedura. Osim izmjerene visoke razine glukoze u krvi natašte i nakon obroka, te nalaza glukoze u urinu, u postavljanju dijagnoze dijabetesa koriste se testovi otkrivanja antitijela na β-stanice Langerhansovih otočića gušterače u svrhu razlikovanja oblika dijabetesa, te mjerenje koncentracije C-peptida (nus-proizvoda u procesu sinteze inzulina) koji se izlučuje u istom koncentracijama kao inzulin ali ima dulji poluživot i dulje se zadržava u organizmu. Također se u vrijeme postavljanja dijagnoze dijabetesa traga za drugim najčešćim autoimunim bolestima koje mogu biti pridružene dijabetesu, a to su autoimuni tiroiditis i celijakija.

Dijabetes melitus tip 1 liječi se prvenstveno inzulinom. Pri tome prema različitim načinima inzulinske terapije koji su prilagođeni prvenstveno dobi djeteta, dijete prima 4-8 potkožnih injekcija inzulina dnevno, najčešće dvije koje su potrebne za pokrivanje vlastite proizvodnje glukoze, a ostale koje se daju prije svakog obroka ovisno o količini ugljikohidrata u obroku. Osim toga za dobru regulaciju važno je svakodnevno mjerenje glukoze u krvi.

Uz inzulin i kontrolu šećera u krvi važnu ulogu u liječenju ima pravilna prehrana i tjelesna aktivnost. Naime redovita tjelesna aktivnost se pokazala jednim od najvažnijih faktora za odgodu i smanjenje opsega kasnih komplikacija bolesti.S druge strane u liječenju šećerne bolesti tip 2 najvažniju ulogu ima promjena načina života, redukcijska dijeta i pravilna prehrana te povećanje tjelesne aktivnosti, a tek su na drugom mjestu lijekovi koji pomažu snižavanju šećera u krvi i na kraju inzulin.

Povišena razina glukoze u krvi ili hiperglikemija ima kratkotrajne i dugotrajne posljedice na organizam djeteta.
Kratkotrajne posljedice su upravo one koje vidimo kod dijagnoze bolesti i koje smo prethodno naveli.

Dugotrajno više razine glukoze u krvi mogu dovesti do kasnih ili kroničnih komplikacija dijabetesa koje nastaju nakon dužeg trajanja bolesti. Prvenstveno dolazi do oštećenja malih krvnih žila zbog dugotrajne visoke razine šećera u krvi i prvotno se očituju na očima, bubrezima, te živcima. U nekih pacijenata komplikacije se mogu vidjeti već nakon 10-20 godina trajanja bolesti, ovisno o razinama GUK-a, ali u većini slučajeva se komplikacije počinju pojavljivati nakon 20-30 godina trajanja bolesti, a kod nekih se pacijenata nisu ni nakon 60 godina trajanja bolesti razvili znakovi kroničnih komplikacija.

Koliko god i bolesnik i njegova obitelj bili svjesni ozbiljnosti kroničnih komplikacija bolesti i činjenice da o razini glikemije ovisi kada i u kojem obimu će se one javiti, neminovno se javljaju razdoblja kada skrb za vlastitu bolest pada u drugi plan. Medicinski tim je taj koji je svjestan spomenutih ograničenja te edukacijom i prosvjećivanjem motivira bolesnika i pruža mu stalnu potporu u tome da ustraje na što boljoj kontroli bolesti. Cilj edukacije i liječenja dijabetesa je upravo sprječavanje ili odgađanje pojave kroničnih komplikacija bolesti.
Dijabetološki tim Poliklinike Arista