Trudnoća.hr > Škola > Razvoj školarca > Logopedi savjetuju: Što kada dijete ne može izgovoriti određene glasove?

Logopedi savjetuju: Što kada dijete ne može izgovoriti određene glasove?

Usvajanje izgovora glasova odvija se po određenom redu odnosno razvojnoj liniji (D. Vuletić, 1990). To znači da se neki glasovi usvajaju ranije od ostalih. Glasovi koji su motorički i akustički jednostavniji za izvedbu javljaju se ranije u izgovoru, dok se pravilan izgovor onih složenijih javlja nešto kasnije. Dijete bi u dobi od tri do tri i pol godine trebalo pravilno izgovarati sve vokale, te glasove: P, B, T, D, K, G, M, N, V, L, F, H i J, a važno je naglasiti kako nakon treće godine više niti jedan glas ne bi smio biti izostavljen. U dobi od četiri do četiri i pol godine dijete bi trebalo pravilno izgovarati glasove: S, Z, C, LJ, NJ i R, a s pet godina i glasove: Š, Ž, Č, Ć, DŽ i Đ. Dijete starije od pet i pol godina bi sve glasove trebalo izgovarati ispravno.

Jedna od najčešćih poteškoća djece predškolske i školske dobi, te najučestaliji govorni poremećaj u općoj populaciji djece je nepravilan izgovor glasova (poremećaj izgovora, artikulacijski poremećaj ili dislalija). Prevalencija artikulacijskih poremećaja kod djece u dobi od 5 do 7 godina iznosi od 2 do 25% (Law, Boyle, Harris, Harkness, & Nye, 2000).

Nastavite čitati članak niže...

Poremećaji izgovora su gotovo uvijek prisutni simptom kod svih razvojnih jezično-govornih poremećaja. Možemo ih uočiti na razini glasova gdje se javljaju  u obliku omisije (dijete izostavlja određeni glas, npr. iba-riba, taava-trava), supstitucije (dijete zamjenjuje određeni glas drugim glasom, npr. jiba-riba, mole-more) i distorzije (dijete nepravilno izgovara određeni glas, npr. glas R zvuči kao „francuski“, odnosno grleni izgovor glasa R), te na razini riječi u obliku omisije, supstitucije, adicije (dodavanja) i metateze (premještanja) glasova i slogova.

Navedeni oblici poremećaja izgovora mogu biti sustavni i nesustavni. To znači da dijete određene pogreške može raditi uvijek i na isti način ili ih činiti samo ponekad i ne na isti način. Nesustavne greške izgovora koje prate rani govorni razvoj, a nisu prečeste u govoru djeteta smatraju se dijelom normalnog govornog razvoja do četvrte godine života. U slučaju da ostanu prisutne i duže, govorimo o leksičkoj dislaliji ili nesigurnoj slici riječi (npr. Zabreg-Zagreb, tratkor-traktor, itd.)

Prema glasovnim skupinama razlikujemo sljedeće poremećaje:
Sigmatizam je poremećaj izgovora glasova S, Z, C, Š, Ž, Č, Ć, DŽ i Đ. To je najučestaliji poremećaj izgovora glasova. Omisije su češće prisutne kod male djece (npr. uta – žuta). Glasovi iz ove skupine mogu biti zamijenjeni međusobno ili drugim glasovima, najčešće glasovima T i D. Postoji nekoliko vrsta distorzije izgovora ovih glasova, ovisno o mjestu odnosno načinu proizvodnje određenog glasa.
Rotacizam je poremećaj izgovora glasa R. Ovaj glas može biti zamijenjen glasovima J, L ili V. Postoji nekoliko vrsta distorzije glasa R, npr. kada zvuči kao W, „pariški“ ili guturalni. Važno je naglasiti da se poremećaj izgovora glasa R ispravlja teže što je veći pomak distorzije prema straga.
Lambdacizam je poremećaj izgovora glasova L i LJ. Glas L može biti zamijenjen glasom J, a glas LJ glasovima J ili L, dok je najčešća distorzija u obliku poluvokala W.
Kapacizam i gamacizam su poremećaji izgovora glasova K i G. Omisije ovih glasova su vrlo rijetke, te su prisutne samo kod male djece ili zbog rascjepa nepca. Najčešće je glas K zamijenjen glasom T, a G glasom D. Distorzije ovih glasova su rijetke, a mogu biti prisutne zbog nedovoljne okluzivnosti pri čemu izgovor ovih glasova zvuči kao glas H.
Tetacizam i deltacizam su nazivi za poremećaje izgovora glasova T i D. Ovi glasovi rijetko su poremećeni. Najčešće je riječ o distorziji kada ih dijete izgovara interdentalno, a omisija ovih glasova javlja se samo uz teška organska oštećenja.
Tetizam je govorni poremećaj kod kojega veći broj suglasnika prelazi u T ili D, a predstavlja znatno ozbiljniji poremećaj, odnosno zaostao razvoj govora.
Etacizam je poremećaj izgovora glasa E. To je jedini samoglasnik koji može biti poremećen, a upućuje na moguća blaga centralna oštećenja.

Što kada dijete ne može izgovoriti određene glasove2

Artikulacijski poremećaji mogu se javiti iz različitih razloga. Postoje organski uzroci kao što su: rascjep usne, čeljusti i/ili nepca, visoko nepce, nazalnost, odstupanja u građi artikulatora (kratak jezik, slabije pokretan jezik, velik i zadebljan jezik, kratak frenulum, poremećaji čeljusti i zubi), te česte upale uha i gubici sluha. Ostali uzroci artikulacijskih poremećaja mogu biti: nespretnost artikulatora, loš fonematski sluh, kojim dijete uočava nijanse između glasova, loš govorni uzor, infantilni govor, zapuštenost, roditeljski perfekcionizam, bilingvizam, zaostajanje u intelektualnom razvoju, te cerebralna paraliza.

Također, bitno je naglasiti da ako se navika sisanja palca, s kojom djeca prestaju sama u dobi između 2. i 4. godine, nastavi kroz duži period, može imati izraženije posljedice na položaj zuba, a posljedično i na izgovor glasova. Sisanje palca djeluje tako da gornje zube pomiče prema naprijed, a donje prema natrag. Time gornja čeljust postaje izraženije pomaknuta prema naprijed u odnosu na donju(protruzija). Problem se javlja i u vidu otvorenog zagriza (kada dijete zagrize između gornjih i donjih zuba ostaje razmak različite veličine). Nepravilan položaj zuba, nadalje, utječe na nepravilan izgovor. Dentalni(zubni) glasovi(S, Z, C, T, D) ne mogu se izgovoriti pravilno. Jednak utjecaj na nepravilan položaj zuba, a time i na nepravilan izgovor, mogu imati duda, te bočica.

Ukoliko dijete ispušta, zamjenjuje i/ili izgovara određene glasove na „neobičan“ način, te je često teško razumljivo potrebno je obratiti se logopedu. Naime, nepravilan izgovor jednoga glasa često utječe na pojavu drugoga, a ukoliko je u pozadini svega loš fonematski sluh, ili jezični poremećaj, pri čemu su poremećaji izgovora glasova najuočljiviji simptom, teškoće se u školskoj dobi prenose na sposobnosti čitanja i pisanja, te posljedično i čitanja s razumijevanjem, te usvajanje gradiva.  Stoga,  od velike je važnosti pravovremeno uključiti dijete u logopedsku terapiju. Uspješnost i duljina logopedske terapije s djetetom koje ima poremećaj izgovora ovisi o uzroku i težini poremećaja, dobi i motivaciji djeteta, redovitosti logopedske terapije, te suradnji s roditeljima, odnosno provođenju zadanih vježbi s djetetom kod kuće. Roditelji mogu pomoći djetetu s artikulacijskim poteškoćama na način da budu dobar govorni model, aktivno sudjeluju u radu s djetetom slijedeći upute logopeda, te pohvaljuju dijete za uložen trud i napredak.

 

 

Napisale :

Ana Bilić, mag. logoped
Zrinka Vrljić, mag.logoped

http://prosano.hr/

pro sano-logo-01