Trudnoća.hr > Škola > Razvoj školarca > Poremećaji rasta u djece

Poremećaji rasta u djece

Izvor fotografije: Shutterstock

Na rast i razvoj organizma utječe čitav niz faktora, koji se međusobno tijesno isprepliću.

Genetski faktori rasta djeluju i na brzinu sazrijevanja i na konačno dosegnutu visinu. Konačna visina djeteta u dobroj je korelaciji sa srednjom visinom roditelja. Osim genetskim faktorom, rast i razvoj djeteta određeni su spolom, sezonskim varijacijama, rasom, ekološkim uvjetima, prehranom, bolestima, društvenim i ekonomskim stanjem obitelji, a važan je i sekularni porast, koji je posebno bio izražen na prijelazu iz 19.u 20. stoljeće.

Nastavite čitati članak niže...

Krivulje rasta

Djetetov rast najjednostavnije je procijeniti mjerenjem tjelesne težine i visine. Za procjenu rasta i razvoja najbolje su tzv. centilne krivulje, na kojima se tjelesna težina i visina djeteta uspoređuju sa standardima za tu dob. Dijete čija je visina ili težina ispod 5. ili se nalazi iznad 95. centile , odstupa u znatnoj mjeri od djece iste dobi i spola, pa je potrebno tražiti uzroke niskom ili visokom rastu.

Centilne krivulje  rasta osobito su pogodne za dugoročno praćenje rasta i razvoja djeteta jer većina djece slijedi  svoju krivulju rasta tijekom većeg dijela dječje dobi.Svako pomicanje djetetove težine ili visine tijekom dugoročnog praćenja upozorenje je za mogući patološki uzrok.

Osim visine, za procjenu rasta važna je i tzv. krivulja brzine rasta u određenom razdoblju izražena u cm/godinu. Ona je najveća u prenatalnom razdoblju, manja u dojenačkoj, a najmanja u školskoj dobi do puberteta, kad se javlja karakteristični šiljak (nagli porast brzine rasta).  Praćenje brzine rasta osobito je korisno u endokrinološkim bolestima koje su povezane s poremećajima rasta, a u kojima prema brzini rasta treba pratiti djelovanje hormonske terapije

Procjena zrelosti organizma- koštana dob

Djeca se međusobno znatno razlikuju s obzirom na brzinu rasta i sazrijevanje pojedinih funkcija i organa. Za cjelovitu procjenu razvoja djeteta potrebno je stoga procijeniti, ne samo njegove fizičke dimenzije, već i dosegnuti stupanj zrelosti.

Najčešće upotrebljavana metoda za procjenu stupnja zrelosti je rengenska metoda procjene sazrijevanja kostiju, čime se dobiva podatak o tzv. koštanoj zrelosti, odnosno koštanoj dobi.

Postoji više metoda za procjenu koštane zrelosti. Najčešće se u kliničkoj praksi primjenjuje uspoređivanje rtg snimke zapešća lijeve ruke sa serijama standardnih slika u odgovarajućim atlasima (najpoznatiji je Greulichov i Pyleov).
Prema koštanoj zrelosti može se znatno bolje i pouzdanije nego prema kronološkoj dobi djeteta s određenom sigurnošću predskazati početak puberteta djeteta. Ako koštana dob zaostaje u odnosu na kronološku, pubertet će započeti kasnije, a ako je koštani razvoj ubrzan, pubertet će započeti ranije.

Smanjen rast

Podatak da je dijete visinom ispod 5. centile,  ili da godišnje raste manje od 4 c m, upućuje na potrebu obrade zbog zaostatka u rastu. Uzroka smanjenom rastu može biti čitav niz pri čemu je većina fiziološka dok je samo manji dio patološki.

Fiziološki (normalni) uzroci niska rasta su:

(1) Obiteljski niski rast, koji je i  najčešći uzrok smanjena rasta. Dijete visinom odstupa od prosječne visine za dob, ali je u skladu s visinom roditelja. Godišnja brzina rasta je manja od vršnjaka te rastom ostaju ispod 5 centile. Koštana dob odgovara kronološkoj dobi, pubertetski razvoj počinje na vrijeme, a konačno dosegnuta visina odgovara  srednjoj visini roditelja.

(2) Konstitucijski usporen rast, drugi je po učestalosti uzroka smanjena rasta.

Podatak da je dijete visinom ispod 5. centile,  ili da godišnje raste manje od 4 cm, upućuje na potrebu obrade zbog zaostatka u rastu.

U djece koja konstitucijski zaostaju rastom, zaostatak u rastu je praćen zaostatkom u koštanom dozrijevanju, a pubertetski razvoj također kasni i obično se javlja nakon 15. godine života. Djeca uglavnom dosegnu očekivanu konačnu visinu u odnosu na prosječnu visinu roditelja. (3) Idiopatski nizak rast pri kojem se kliničkom obradom ovih  bolesnika, čija je visina ispod 5. centile i brzina rasta manja od 50. centile, ne nalazi uzrok zaostatka u rastu, a porast koncentracije hormona rasta tijekom stimulacijskih testova je normalan.

Patološki uzroci niska rasta nalaze se u oko 30% djece koja dolaze na pregled pedijatru endokrinologu zbog zaostatka u rastu. Uzroci su brojni: pothranjenost zbog nedovoljnog kalorijskog unosa, kronične upalne bolesti crijeva, malapsorpcija, celijakija. Niski rast nadalje mogu uzrokovati kronične bolesti drugih sustava i organa kao na primjer bubrega, jetre, pluća, zatim prirođene srčane greške te loše regulirani dijabetes melitus. Niski rast je čest u okviru različitih kromosomopatija (najčešće su Turnerov i Downov sindrom), bolesti koštanog sustava (koštane displazije, metaboličke bolesti), kao posljedica intrauterinog zaostatka u rastu te dugotrajne upotrebe lijekova (npr. glukokortikoida).

Igrajte i osvojite Smart Trike sklopivi tricikl!

U endokrinološke uzroke niska rasta ubrajaju se hipotireoza, nedostatak hormona rasta, prekomjerno stvaranje glukokortikoida, pseudohipoparatireoidizam te prerano zatvaranje epifiznih pukotina u preuranjenom pubertetu.

Nedostatak hormona rasta (hipopituitarizam)

U oko 60% bolesnika s nedostatkom hormona rasta uzrok ostaje nepoznat i tada govorimo o idiopatskom hipopituitarizmu. Poznati uzroci niskog rasta mogu biti kongenitalni (kao na primjer  razvojna anomalija mozga ili kostiju lubanje), genetski (kad se radi o poremećaju gena uključenih u razvoj hipofize) odnosno stečeni, kada hipopituitarizam nastaje kasnije u životu najčešće kao posljedica tumora središnjeg živčanog sustava, trauma, infiltrativne bolesti i infekcije ili zračenje hipotalamo-hipofizne regije.

Dijagnostički pristup djetetu smanjena rasta i terapija

Prilikom pregleda djeteta upućenog  zbog smanjena rasta, osnovno je utvrditi je li ono zaista niska rasta. Ako je tjelesnom visinom ispod 5. centile, nužno je utvrditi visinu roditelja i pratiti rast djeteta. Dijete može biti rastom ispod 5. i do adolescentne dobi, no ako rastom ne odstupa znatno od visine roditelja očito se radi o obiteljski smanjenom rastu. Ako međutim dijete rastom zaostaje u odnosu na srednju visinu roditelja, najvjerojatnije se neće raditi o genetski uzrokovanom smanjenom rastu.

Nadalje, vrlo je važno pratiti  krivulju rasta djeteta i brzinu rasta. Ako dijete godišnje raste manje od 5 cm, potrebno je započeti obradu. Posebnu pažnju treba obratiti na djecu koja su normalno rasla i razvijala se, a zatim počela zaostajati.

U okviru kliničke obrade nužno je učiniti rtg snimku zapešća. Smanjen rast, bez zaostajanja u koštanom dozrijevanju, najvjerojatnije nije uzrokovan nedostatkom hormona rasta, ili nekim drugim patološkim uzrokom, dok s druge strane zaostajanje i u koštanom dozrijevanju najčešće zahtijeva širu obradu.

Nedostatak hormona rasta utvrđuje se stimulacijskim testovima kojima se nakon primjene farmakološkog sredstva( inzulin, L-dopa i dr.) određuje koncentracija hormona rasta tijekom 2 sata svakih 30 minuta te se na osnovu maksimalne koncentracije hormona rasta utvrđuje njegova sinteza u prednjoj hipofizi.

Liječenje nedostatka hormona rasta

Ako je nedostatak hormona rast uzrokovan tumorom ili drugim procesom u središnjoj liniji mozga, treba liječiti osnovnu bolest. S druge strane ako se radi o idiopatskom nedostatku hormona rasta, potrebno je započeti terapiju hormonom rasta. Terapiju hormonom rasta potrebno je provoditi pod strogim nadzorom pedijatra endokrinologa, uz kontrolnu obradu jednom godišnje i kontrolu drugih hormona hipofize. Najbolji učinak terapije hormonom rasta postiže se tijekom prve i druge godine nakon uvođenja hormona rasta. Brzina rasta nakon toga odgovara prosječnoj brzini rasta u skladu s dobi i genetskom predispozicijom djeteta.

Prim.mr.sc. Jasenka Ille, dr.med

Pedijatar endokrinolog i dijabetolog

Poliklinika Arista

X Želim sudjelovati!