Trudnoća.hr > Škola > Razvoj školarca > Logopedice savjetuju:Kada potražiti pomoć logopeda?

Logopedice savjetuju:Kada potražiti pomoć logopeda?

Izvor fotografije: Shutterstock

Razvoj govora i jezika složen je proces koji počinje od rođenja djeteta i najintenzivniji je u predškolskom periodu života. Od velike je važnosti da djetetov razvoj govora i jezika prati i njegov uzrast, s obzirom na moguće posljedice ako dijete kasni u odnosu na vršnjake, a koje uključuju usvajanje školskih vještina, te socijalni i emocionalni razvoj.

Također, s logopedskom terapijom nužno je početi što ranije, ako za tim postoji potreba, jer se u tom slučaju postižu najbolji rezultati za jezično-govorni razvoj.

Iako je razvoj svakog djeteta individualan, postoje određene smjernice koje nas mogu usmjeriti u ono što bi dijete u određenoj dobi trebalo pratiti.

Ako dijete većinu toga predviđenog za njegovu dob ne može pratiti, potrebno je javiti se logopedu za detaljnu logopedsku dijagnostiku, te daljnje terapijske postupke.

Ako se dijete u dobi od godinu dana ne odaziva ili nesustavno odaziva na ime, ne uspostavlja ili uspostavlja oskudan kontakt očima, ne reagira na druge ljude, ne koristiti gestu pokazivanja, te druge geste, ne brblja, odnosno nije se pojavila prva riječ, ne dijeli interes s drugima, ne igra se (npr. vozi auto, hrani bebu, kupa bebu i sl.), pretjerano je pasivno ili pretjerano aktivno, te ne imitira ljude oko sebe, potrebno je javiti se logopedu.

Dijete u dobi od godine dana trebalo bi koristiti pojedine riječi (mama, tata, baka), a u dobi od dvije godine i rečenice od dvije riječi (daj to, daj piti i sl.). Također, u dobi od godine dana dijete bi trebalo razumjeti pojmove iz okoline te naloge koji se svakodnevno ponavljaju (dođi, donesi, idemo), a u dobi od dvije godine naloge tipa sjedni na stolicu, uzmi loptu i sl., trebalo bi pokazivati dijelove tijela na zahtjev, te razumjeti i odgovarati na jednostavna pitanja (Tko/što je to?, Gdje idemo?, Kako se zoveš?, itd.) U dobi od dvije godine dijete bi trebalo u svom rječniku imati oko 300 riječi.

Ako dijete ni s dvije godine nije progovorilo, ili koristi samo nekoliko riječi, ne razumije jednostavne naloge i pitanja, potrebno je javiti se logopedu.

Dijete u dobi od tri godine trebalo bi se koristiti rečenicama u kojima su zastupljene sve vrste riječi, razumijevati funkciju predmeta (npr. čime režemo, iz čega pijemo i sl.), razumijevati negaciju (npr. Tko nema loptu?), te imati rječnik od 500-1000 riječi. U toj dobi bi također trebalo moći izražavati svoje želje, namjere i probleme, prepričavati događaj iz bliske prošlosti, brojati do 3, te izgovarati samoglasnike i suglasnike p,b,m,n,j,t,d,k,g,v,h,l i f ispravno.

kada-potraziti-logopeda2

Do četvrte godine dijete bi trebalo razumjeti i moći izvršiti dvije naredbe istovremeno (uzmi loptu i stavi ju na kutiju), razumjeti suprotne pojmove (veliko/malo, debelo/tanko, itd.), prepoznavati i imenovati boje, razumjeti značenja riječi sad, prije, poslije, dan, noć, te razumjeti prijedloge u, na, ispod, iza, ispred, itd. U ovoj dobi dijete također razumije i koristi pitanja, prati sadržaj priče, koristi proširene rečenice, uglavnom gramatički ispravne, a govor je u potpunosti razumljiv okolini.

Ako se dijete u dobi od 4. do 5. godine ne izražava složenim rečenicama, uredne strukture, koristeći veznike i, ali, pa, itd., ne može prepričati neki događaj iz života, ne uspoređuje veličine(veće, manje, duže, najduže i sl.), ne spaja pojam broja s količinom do 5 (npr. ne može dati 4 kocke na zahtjev), ne koristi ispravno olovku i ne može nacrtati kvadrat na zahtjev, te, uz navedene, ne izgovara neki od glasova s,z,c,lj,nj i r,potrebno je javiti se logopedu.

Ako vam se čini da dijete u dobi od 5 do 6 godina ne razumije i ne može izvršiti 3 naredbe zadane odjednom, npr. uzmi majicu, odnesi ju u sobu i spremi u ormar, ne može prepričati duže priče ili događaje iz života uz složenu i potpuno gramatički ispravnu rečenicu, ne izgovara neki od glasova, zamjenjuje ga nekim drugim ili ga izgovara neispravno, te ne spaja pojam broja s količinom do 10 i više, potrebno je obratiti se logopedu. Dijete bi između 5. i 6. godine trebalo zamjećivati glasovnu strukturu riječi, što predstavlja osnovu za razvoj vještina čitanja i pisanja.

Tako ako dijete ne prepoznaje i ne imenuje rimu, ne vrši slogovno stapanje i raščlambu (npr. Što sam rekla kada kažem ku-ća?, Rastavi mi tako riječ jabuka na dijelove.), ne izdvaja prvi glas u riječi (npr. Koji glas prvi čuješ kada kažem oko?), ne orijentira se u prostoru i vremenu, ne koristi ispravno olovku crtajući trokut i romb, potrebno je javiti se logopedu.
Između 6. i 7. godine spremnost za čitanje je na vrhuncu, budući da dijete shvaća kako za svaki glas postoji dogovoreni znak – slovo.

Jedna od temeljnih vještina potrebnih za ovladavanje čitanjem i pisanjem je fonološka svjesnost. Odnosi se na prepoznavanje, izdvajanje i baratanje manjim dijelovima od riječi, a očituje se putem prepoznavanja riječi koje se rimuju, prebrojavanja slogova, odvajanja početka i kraja riječi te izdvajanja fonema u riječi (Ivšac Pavliša i Lenček, 2011). Najjednostavnija razina fonološke svjesnosti je slogovno stapanje (Koju sam riječ rekao/la kada kažem ba-ka?), nakon čega slijedi raspoznavanje rime, što znači da dijete prepoznaje rimuju li se riječi ili ne (Što se rimuje: gljiva-šljiva ili gljiva-jabuka?).

Kasnije vrši slogovnu raščlambu, pri čemu rastavlja riječi na slogove (Kako ćemo rastaviti na slogove riječ kuća?), a zatim uspješno proizvodi rimu (Smisli riječ koja se rimuje/zvuči slično kao nos.). Nakon toga slijedi izdvajanje početnog (Što prvo čuješ kada kažem auto?), odnosno završnog (Što zadnje čuješ kada kažem mačka?) glasa u riječima. Fonemsko stapanje (Što sam rekao/la kada kažem s-a-t?) i fonemska raščlamba (Koja ti slova trebaju kako bi napisao/la konj?) posljednji su u nizu vještina fonološke svjesnosti koje dijete usvaja. Nerazvijenost navedenih vještina ukazuje na moguće nastajanje teškoća čitanja i pisanja odnosno disleksije (Vancaš, Ivšac, 2004). Uz fonološku svjesnost, veliku važnost za čitanje i pisanje imaju rječnik, pripovijedanje, svjesnost o pisanom tekstu i imenovanje slova.

Igrajte i osvojite Smart Trike sklopivi tricikl!

Veliki dio djece kod koje u predškolskom razdoblju nisu uočene jezične teškoće, kasnije ima dijagnozu disleksije, koja se javlja kao jedna od specifičnih teškoća učenja, a koje najčešće uključuju još i dijagnozu disgrafije, te diskalkulije.

Poremećaj čitanja očituje se u brzini, točnosti, te razumijevanju pročitanoga. Tako djeca s teškoćama pri čitanju: slovkaju i teško spajaju glasove u riječ, čitaju sporo, čine specifične pogreške kao što su zamjene vizualno ili auditivno sličnih slova, odnosno glasova, dodaju ili izostavljaju slova i slogove, te ih obrću (Brunswick, 2005). Uz teškoće razlikovanja fonološki sličnih glasova, javljaju se i teškoće u fonološkom radnom pamćenju, odnosno kratkoročnom zapamćivanju informacija kojima dijete može trenutno manipulirati. Uz to, prema kontekstu i smislu pogađaju sljedeću riječ u rečenici, odnosno čitaju „napamet“. Često gube red u čitanju, preskaču čitave riječi, te se nepotrebno vraćaju na već pročitano. Teškoće se pojavljuju u čitanju funkcionalnih riječi, kao što su prijedlozi i pomoćni glagoli.

U čitanju je narušena intonacija, a složenije jezične konstrukcije dovode do dodatne dekoncentracije i zastoja u čitanju. Rezultat takvoga čitanja loše je razumijevanje pročitanoga, te loše pamćenje i povezivanje informacija navedenih u tekstu, što posljedično dovodi do nemogućnosti samostalnog učenja (Kelić, Buljubašić-Krizmanović, 2012).

U pisanju se često uočava izostavljanje dijakritičkih znakova, kao i sastavnih dijelova pojedinih slova (točka na i, crtica na t, itd.) (Lenček i Peretić, 2010). Uz to, prisutne su teškoće prepoznavanja granica među riječima, što dovodi do pogrešaka u pisanju kao što su spajanje funkcionalnih riječi s punoznačnima (npr. Vidioje psa.). Također, u pisanju često izostavljaju, dodaju i zamjenjuju vizualno slična slova, izostavljaju, zamjenjuju ili dodaju slogove, te riječi zamjenjuju fonološki sličnima.

kada-potraziti-logopeda3

Već u predškolskoj dobi mogu se prepoznati rani znakovi disleksije:

  • dijete se izražava kraćim, jednostavnim i agramatičnim rečenicama u kojima su ispušteni pomoćni glagoli, prijedlozi, zamjenice i veznici
  • ne razumije niti postavlja jednostavna pitanja
  • nije zainteresirano za priče niti može ispričati kraću priču; govori nerazumljivo, zamjenjuje ili izostavlja glasove i slogove u riječima
  • s navršenih 5 i pol godina nepravilno izgovora određeni glas i/ili ne razlikuje slušno određene glasove
  • teže pamti pjesmice, nema razvijene vještine fonološke svjesnosti nakon dobi od 6 godina
  • prisutne su teškoće grube i fine motorike, teškoće u vremenskoj i prostornoj orijentaciji, te u pamćenju i svladavanju dvostrukih ili složenijih naloga
  • dugotrajno zrcalno piše slova i brojeve i pokazuje teškoće u koordinaciji oko-ruka
  • kasni u uspostavljanju cerebralne dominacije, te nije zainteresirano za crtanje.

Navedene teškoće mogu ukazivati na kasnije poteškoće s čitanjem i pisanjem koje se, uz pravovremeno uočavanje i stručnu logopedsku pomoć, mogu prevladati. Naime, disleksija se dijagnosticira nakon drugog razreda, u dobi od 8-9 godina, kada teškoće u čitanju i pisanju opstaju unatoč sustavnoj poduci i urednim kognitivnim kapacitetima, a čitanje je automatizirano.

pro sano-logo-01

http://prosano.hr/

X Želim sudjelovati!