Trudnoća.hr > Obitelj > Moja priča > Žena, majka, kućanica: Savršeno nesavšena obitelj

Žena, majka, kućanica: Savršeno nesavšena obitelj

Dragi moj čitatelju, ovo je priča jedne premorene, ali i najsretnije mame na svijetu.

Zovem se Ana i svoj sam život posvetila svojoj djeci i mužiću. Prije nego me osudiš zbog činjenica da sam kućanica, a i dalje vjerujem da nemam dovoljno vremena da stignem sve što bih trebala, znaj da ne umanjujem tvoju sposobnost da uspješno žongliraš poslovnim i obiteljskim obvezama. Štoviše, divim se svim zaposlenim mamama i tatama.
Još više se divim onim mamama ili tatama, poput mog mužica, na čija leđa je prebačeno egzistencijalno preživljavanje cijele obitelji, dok ja guštam u toplini vlastitog doma i društvu najbolje djece na svijetu.

Često me pitaju zašto sam završavala fakultet ako sam planirala biti kućanica (najviše hrabrosti za ovo pitanje uvijek ima moja mama). Nisam planirala. Planirala sam „tjerati “ karijeru, sve do trenutka dok nisam upoznala NJEGA. Sasvim uobičajen proljetni dan, jedan slučajan pogled i moji planovi su bili okrenuti naglavačke.
Da se razumijemo, bili smo u vezi 5 godina prije prvog plusića, ali od prvog dana je bilo jasno da ćemo provesti život zajedno. Kada je naš Matko rođen ostanak kod kuće bio je jedino logično rješenje jer nismo imali prihvatljivu opciju za njegovo čuvanje. Kako su dani prolazili, a ja pokušavala proračunati kako da u kućni budžet „uguramo“ plaćanje dadilje pomisao da se odvojim od svog mirišljavog bombončića počela se činiti kao noćna mora.

Dovoljno je napraviti sendviče nedjeljom, uzeti omiljenu dekicu i organizirati piknik u obližnjoj šumi. Osim toga, sendviči za nedjeljni ručak su san svakog djeteta. Osmijeh djeteta bio je jednako širok kao da smo otišli na more.

Kada se povratak na posao prestao podrazumijevati odlučili smo presložiti prioritete. Ljetovanje više nije bilo godinu dana unaprijed isplanirano, pohodi u trgovinu organske hrane postajali su sve rjeđi, kuhali smo svakodnevno i to pretvoriti u neku našu tako toplu i predivnu obiteljsku rutinu. Restorani, kazališta i koncerti postali su luksuz. Da se razumijemo, svjesna sam da smo i dalje jako dobro živjeli. Imali smo krov nad glavom, naše toplo obiteljsko gnijezdo, bili smo zdravi i nasmijani veći dio vremena i shvatili smo da za dobar obiteljski provod nije potrebno pobjeći na drugi kraj Hrvatske. Dovoljno je napraviti sendviče nedjeljom, uzeti omiljenu dekicu i organizirati piknik u obližnjoj šumi. Osim toga, sendviči za nedjeljni ručak su san svakog djeteta. Osmijeh djeteta bio je jednako širok kao da smo otišli na more.

Klinci imaju mnogo manja očekivanja, pogotovo od nas koji volimo cjepidlačiti. Prije bi odlazak na izlet morala isplanirati barem tjedan dana prije. Kakvo će biti vrijeme, imam li primjerenu odjeću, što ćemo jesti, piti, kako i kada ćemo putovati, tko bi mogao biti dobro društvo da nam se pridruži i slične muke svih “neroditelja”. Danas? Danas kada Matko kaže idemo u šetnju, jednostavno idemo u šetnju. Baš me briga hoće li pasti kiša. Imam gumene čizmice koje mi je on izabrao. Istina, nisu usklađenje s bojom remena, torbe, pašmine i naušnica, ali su to čizmice gacalice koje bi svakog riješile stresa. Buntovnica u meni često i namjerno zaboravi ponijeti kišobran jer znam koliko i mene i Matka usrećuje trčati po pljusku doma.
Često zaboravimo što nas je činilo sretnima. Dajemo pravo bogatstvo da bi naše dijete bilo odjeveno po posljednjoj modi, proučavamo sve moguće i nemoguće tečajeve, vježbe, plesove, strane jezike, a istovremeno zaboravljamo na ono najljepše, skakutanje po lokvicama, prve padova s bicikla, pečenje kolača od blata. Nisu samo djeca kriva što vrijeme provode pred ekranima, sve je to rezultat naših nagona za pretjeranom zaštitom djeteta. Svi smo mi padali, plakali i na kraju se s osmijehom sjećamo svih tih trenutaka. Današnji klinci se (ako ovako nastavimo) neće imati čega sjećati.

No, vratimo se na naše upoznavanje. Ima nas još.

Kada je Matko imao 4 godine, dočekao nas je još jedan plusić. A on je poput velikog muškarca cijelu trudnoću bio moj maleni osobni čuvar. Borio se za prava trudnica u trgovini, kod doktora i u javnom prijevozu poput pravog aktivista. Mnogo toga je i tatu morao učiti. Vrlo ozbiljno je shvatio ulogu budućeg starijeg brata i ponos kojim je prštao svaki put kad se o bebi u maminom trbuhu pričalo bio je najbolji dokaz da će biti najbolji brat na svijetu.

Tako da nitko nije imao srca prigovoriti kada smo saznali da nosim curicu, a Matko je odmah ispalio : „Zvat će se Matea. Da svi znaju da smo brat i seka.“
I to je bilo to.

Matea danas ima skoro godinu dana i naša obitelj sretnija je no ikad. Malena plavuša već pomalo počinje koristiti bracine slabe točke, pa je prisvojila sve igračke, a Matko joj je spreman pružiti sve, samo da ju vidi nasmijanu. Braco kakvog bi svaka seka poželjela.
Svakodnevno prepreke na koje nailazimo bez većih teškoća savladavamo. Vikendima uživamo skupa, dok su večeri preko tjedna posvećene tati. Ipak ja imam tu privilegiju da provodim cijele dane s njima i kada kroz prozor primijete da je tata sparkirao auto, kreće juriš na vrata i željno iščekivanje zvona.

Matko je odmah ispalio : „Zvat će se Matea. Da svi znaju da smo brat i seka.“

Tata mora barem dvaput poslušati što smo taj dan radili. Večerom ga hrani Matko pokazujući kako je i seki danas on dao kašicu koju smo zajedno pripremili. Matea za to vrijeme sjedi na stolu poput prave dame i „neprimjetno“ otima s tatinog tanjura ono što joj se čini najukusnije.

Često čujem neke mame kako ih je roditeljstvo naporno. Ne razmišljam tako. Svaki put kad sam premorena i poželim malo samoće, sjetim se da ću za koju godinu morati ganjati Matka da sjedne s nama večerati, da podigne pogled s mobitela i da mi kaže s kim se dopisuje. Sigurno će doći i faza kad će on i Matea biti najgori neprijatelji i kada će se svađa oriti našim domom. Upravo zato uživamo u svakoj sekundi.
Kada do toga dođe, tješit ću se koliko ćemo tek biti razdvojeni kada krenu na faks ili počnu raditi.
Trudit ću se uvijek naći razlog da u svakom posljednjem atomu snage pronađen tonu pozitive.

Sada kad ste nas upoznali, pridružite nam se u našim avanturama.

Čitamo se uskoro!