Trudnoća.hr > Obitelj > Moja priča > Veseli kaos majčinstva: Hepi brzdej tu ju, stavi prst u struju

Veseli kaos majčinstva: Hepi brzdej tu ju, stavi prst u struju

Ni najmanje mi nije stresno uvjeravam samu sebe,  dok na stol nosim prekrasnu tortu, pjevam sretan rođendan i pokušavam skupiti sve klince oko torte za tradicionalno fotkanje. Sjetim se one dječje zezalice hepi brzdej to ju, stavi prst u strujuuuu – smijem se sama sebi jer prilično dobro opisuje moje stanje 😉

Vani pada snijeg. Sjedim i pišem. Volim snijeg i volim pisati. Nije haiku, nije ni neki uvod u temu, no boljeg nemam, a nekako moram započeti. Prošli vikend moj je stariji sin slavio rođendan.  Kad djetetu kažemo ročkas, dijete zna što treba: pozvati sve prijatelje koje je ikad upoznao, veseliti se danima unaprijed slavlju i poklonima, razmišljati o izgledu torte (koju baš nikada ne jede, ali mora biti od malina) i uživati u pažnji k’o prase u blatu.

Nastavite čitati članak niže...

Kad mami kažete ročkas i mama zna što treba: zauzeti visoki start i krenuti u istrčavanje maratona. Evo kako to izgleda: rezerviraj igraonicu, napiši pozivnice, pošalji pozivnice, one koje će dijete samo podijeliti spremi mu u torbu i obavezno provjeri jesu li predane. Provjeri nekoliko puta. Pronađi sliku trenutno najdražeg lika iz crtića za potrebe izrade torte, pošalji je mailom u slastičarnicu ili ako si spretna i dovoljno luda upusti se sama u izradu Elsinog dvorca ili policijske stanice od marcipana. Ne zaboravi kupiti svjećice jer ih ne dobiješ s tortom. Ako baš želiš tortu s pljuvačkama kupi one koje se ne mogu ugasiti pa neka djeca pušu do iznemoglosti. To neizmjerno nasmijava djecu, bake i djedove, pa radi obiteljskog veselja zanemaruješ slinice na Elsinoj ljepuškastoj glavi.

Ne zaboravi na pozivnice za igraonicu napisati ponesi papuče, a ako si zaboravila pravi se blesava kad roditelji dovedu djecu i skuže da za igraonicu trebaju papuče.

Kupi grickalice za proslavu u razredu/vrtiću (pa nisi valjda to zaboravila?!), ali provjeri prethodno ima li u razredu/vrtiću alergičara.

Kupi djetetu pametan/koristan poklon koji će ga veseliti (uh!), napravi popis pametnih/korisnih poklona kako bi u svakom trenutku bila spremna odgovoriti na pitanje – „kaj da mu/joj kupimo?“ i kupi i par poklona za one koji u dobroj namjeri kažu „daj ti kupi, ti najbolje znaš kaj djetetu treba“.

Za proslavu kod kuće (jer bake, prabake, djedove, stričeve i tete ne možeš ugurati u igraonicu) očisti i uredi stan, pripremi nešto za pojest i popit, pozovi svoju obitelj (ne možeš to viberom, ponavljam ne možeš viberom, nego moraš nazvati), napomeni mužu da nazove svoj dio obitelji i obavezno provjeri je li ih nazvao. Provjeri nekoliko puta i na kraju nazovi muževu obitelj (ne možeš viberom, nazovi, popričaj).

Ni najmanje mi nije stresno uvjeravam samu sebe,  dok na stol nosim prekrasnu tortu, pjevam sretan rođendan i pokušavam skupiti sve klince oko torte za tradicionalno fotkanje. Sjetim se one dječje zezalice hepi brzdej to ju, stavi prst u strujuuuu – smijem se sama sebi jer prilično dobro opisuje moje stanje 😉

Ma  nije zapravo taj rođendan organizacijski neki veliki bauk. Razmišljam samo nije li to sve skupa malo previše. Djeca su sretna s onim koliko im daš, a mi ih navikavamo čini mi se na previše. I ti svi pokloni, srce te zaboli koliko pustih kuna se potroši na jedno dijete. A onda opet, rođendani su prilika da se obitelj i prijatelji, vide, podruže. To je bit i to je ono što želimo naučiti našu djecu. Ne egoizmu jer tvoj je rođendan pa se sve vrti oko tebe, nego pronaći uvijek u životu priliku da svoju sreću dijeliš s drugima. To treba slaviti.

A onda prođe rođendan! Jupiiiii preživjeli smo, čestitamo si muž i ja navečer nakon ove druge, obiteljske proslave kad 20 ljudi protutnji kroz naš mili stan. Malo sjedneš odmorit, opustit se i onda shvatiš da nam je dijete upravo postalo jednu godinu starije.

Rođendan, proslava dana kada se rodila naša beba. Prorade emocije… Muž sjedi za laptopom i gleda slike proslava rođendana od prvog do sedmog. Vidi ga tu, a vidi ga tu, a vidi ga sad! Tempus fugit zaključiš i predaš se preispitivanju roditeljske savjesti; što smo sve napravili, jesmo li bili dovoljno prisutni, dovoljno razboriti u odgoju, jesmo li pročitali sve bajke i basne, isprobali sve sportove, pogledali dovoljno kazališnih predstava, jesmo li se previše ljutili, jesmo li stigli biti dobri, pravedni, jesmo li bili dobar uzor, jesmo li pokazali dosljednost, naučili ih hrabrosti….

E i to vam je rođendan – podsjetnik da djeca odrastaju. I to brzinom svjetlosti! Što možeš učiniti danas ne ostvaljaj za sutra kad se radi o tvojoj djeci. Okreneš se, a on već upisuje „zgodne cure“ u tražilice a ti otkazuješ karte za Disney on Ice jer ga to, nostalgično zaključuješ, neće zanimati.

Mogla bih vam ja još svašta napisati, ali daleko bolje od mene na temu odrastanja djece iz roditeljske perspektive, ispričala je Elisa, talijanska kantautorica u predivnoj pjesmi „A modo tuo“ ili „Na tvoj način“.

Pjesma je na talijanskom, unaprijed napominjem da je prijevod moj i da se prijevodom izgubio dio ljepote, no nadam se da ćete je pročitati i poslušati jer je jednostavno uspjela prenijeti sve emocije jednog roditelja suočenog s malim bićem koje odrasta.

Bit će teško odrasti

Prije nego odrasteš i ti,

Ti koji postavaljaš sva ta pitanja,

A ja se pretvaram da znam sve odgovore

Bit će teško, ali sve će biti kako treba

Ostavljam zafrkanciju i pokušavam i ja odrasti

 

Bit će teško moliti te da mi oprostiš,

Zbog Svijeta kakav je,

Ja se malim koracima trudim nešto učiniti,

Ali promijeniti Svijet je teško

Teško je poželjeti ti sve najbolje

Kad si svakim rođendanom malo dalje od mene

 

Ti ćeš slijediti svoj put, hodati ćeš i padati, ustati ćeš, ali uvijek na svoj način slijedit ćeš svoj put,  ljuljat ćeš se, skakati, pjevati uvijek na svoj način

 

Bit će teško gledati te kako odlaziš ulicom

Gledati sve semafore, zabrane i redove koji te očekuju

Bit će teško dok se polako udaljavaš,

kako bi sam pronašao svoj put

 

Ti ćeš slijediti svoj put, hodati ćeš i padati, ustati ćeš  ali uvijek na svoj način slijedit ćeš svoj put,  ljuljat ćeš se, skakati, pjevati uvijek na svoj način

 

Bit će teško predati te Svijetu

Sačuvati samo komadić za sebe

I usred tvog životnog vrtuljka

Ne moći te  zaštititi

Bit će teško al na kraju jednostavno

jer se ti vrtiš i smiješ se

 

Ti ćeš slijediti svoj put, hodati ćeš I padati, ustati ćeš, ali uvijek na svoj način slijedit ćeš svoj put,  ljuljat ćeš se, skakati, pjevati uvijek na svoj način.

Ostale dogodovštine mame T. čitajte ovdje!

Vaša savršeno nesavršena mama T.

Logo2