Trudnoća.hr > Obitelj > Moja priča > Mamin dnevnik:Za sve je potres kriv

Mamin dnevnik:Za sve je potres kriv

Izvor fotografije: Shutterstock

Mihael se rodio skoro mjesec dana ranije. Ja se znam našalit da ga je potres koji je krajem godine zadesio naše južne krajeve potjerao vani. Šaljivdžije s nešto boljim smislom za humor od mene će reći da je morao izaći da napravi mjesta za trećega.

Treći. Pomisao od koje mi se naježi svaka vlas na tijelu, uključujući i obrve koje sam zadnji put počupala, ako me pamćenje dobro služi, negdje početkom prosinca (da sad ne spominjem brkove u javnosti). Molim vas recite mi da će se prirodni look furati i ovog ljeta.

Nastavite čitati članak niže...

Jutro u obitelji Matijaca započinje kratkim izvještajem o protekloj noći, iako crvene oči i zgužvani podočnjaci govore sami za sebe. Ma da govore, vrište!

Čak i kada bih se do kraja prepustila čarima mazohizma te se u bliskoj budućnosti odlučila za treće dijete (ionako mi treba kći, pa tko će me njegovati kad budem stara?!), mogla bih se pouzdati jedino u Duha Svetoga. Eto, kad već nisam spominjala brkove, neka je javnost barem upućena u moj seksualni (ne)život.

Naime, muž i ja, poput kakvog para koji će na ljeto proslaviti zlatni pir, a ne drugu godišnjicu braka, spavamo u odvojenim sobama, svatko sa svojim potomkom: ja s malim jer marljivo vršim svoju ulogu sise, a muž sa starijim jer je izvukao deblji kraj. Apstinencija je ionako najbolja kontracepcija, zar ne?

Na stranu nedostatak seksualnog života, ono što je definitivno nastradalo u našem malom privatnom potresu zvanom dvoje male djece je naša komunikacija.

Jutro u obitelji Matijaca započinje kratkim izvještajem o protekloj noći, iako crvene oči i zgužvani podočnjaci govore sami za sebe. Ma da govore, vrište!

MUŽ: I… kako je tvoj spavao? Jesi uspjela tri u komadu?, misleći pri tome jesam li uspjela odspavati tri sata u komadu.

JA: Čak pet!, odgovaram, dok mi se u krajičku oka nazire sjaj koji može razumjeti jedino roditelj koji nije odspavao noć već više od godinu dana. Istodobno sam zbunjena jer znam da muž sigurno nije dobio svoja prijeko potrebna tri sata sna pa pomalo bojažljivo, ali i podrugljivo priupitam A tvoj?

Nakon ovog inspirativnog razgovora slijedi i kratka razmjena o tome tko je imao stolicu, pa se svatko sa svojim paketićom pelena i vlažnih maramica udaljava u već dobro poznatom smjeru.

Popodnevna komunikacija obično se odvija putem SMS-a i uglavnom izgleda ovako:

MUŽ: Ima li mrtvih? (smisao za humor je još uvijek postojan)

Ja mu obično dogovaram nekim od smajlića kao što su kosturska glava, tempirana bomba, nož, pištolj, kombinacija svega navedenoga – ovisno o težini trenutne situacije, a potom obično slijedi poruka ovog sadržaja:

  • vlažne
  • blazinice
  • mlijeko
  • wc papir
  • manistra

Pogađate, radi se o popisu za kupnju i, da, dobro naslućujete, obično zaboravi kupiti barem jednu stvar s njega!

Večeri su posebno kaotične, razina smisla za humor polagano, ali sigurno opada, a količina psovki i neartikuliranih vriskova i uzdaha (i to ne onih dobrih) u naglom je porastu.

Kako dan ide svome kraju, stres i pomutnju svakodnevice Marin izražava što slučajnim što namjernim lupanjem glavom od pod. Mihael je tu nešto manje kreativan pa nas počasti redom plača i redom nešto glasnijeg plača (tko je vidio nositi me i pritom sjediti?!).

Kako smo, srećom, izgubili nekoliko mjeseci dragocjenog života gledajući seriju Izgubljeni, muž i ja odjednom spoznajemo da možemo preživjeti jedino ako se držimo zajedno (Live together, die alone – tako je nekako išlo) pa padne šačica našeg starog dobrog razgovora.

Tko zna, možda s vremenom padne i koji uzdah. Onaj dobri. U nadi…

Sve kolumne naše drage mame Ane pronađite ovdje!

Nastavite čitati članak niže...