Trudnoća.hr > Mama Drama > Dojenje – i kako sam preživjela taj period

Dojenje – i kako sam preživjela taj period

Izvor fotografije: Nevena Josipović

Fotografije: Nevena Josipović

Nakon što sam rodila došlo je vrijeme da se upoznam s tom riječju dojenje. Sestre su mi pokazale kako se to radi, i nije bilo teško. Jakov je bio mali uporni dječak koji je htio biti dojena beba, i tako smo se 12 sati borili. Tog jutra sestra je došla do nas i rekla kako Jakovu to nije dovoljno i da je zapravo gladan. Dali su nam adaptirano mlijeko, a ja sam naravno pokušavala s Jakovom svakih dva do tri sata nastaviti dojenje.

Napokon smo stigli kući. Bila sam sva sretna, napokon sam u svom slatkom domu s najljepšim dječakom na ovom svijetu. Problemi i muke tek nastupaju!

Trudila sam se biti „dobra“ mama i odlučila da ću dojiti svoje dijete. Problem je bio što uz svu tekućinu, masiranje, izdajanje, mlijeko nije htjelo van. Jakov se zbilja trudio povući ali nije išlo.

Nastavite čitati članak niže...

Nakon pet dana, problemi su bili sve veći a meni je prijetila upala. Dugi dani su bila iza nas. Mlijeko je dolazilo ali nije curilo, što bi značilo da su kanali kojima putuje dosta uski i trebat će puno masiranja i tople vode da se to pokrene. Nakon tjedan dana sam odustala i uzela tablete za zaustavljanje mlijeka. Možda ćete me krivo protumačiti ali preporodila sam se. Od nespavanja, bolova i ostalih problema.

Zapravo postojala je opcija da odem u bolnicu i tamo provedem do mjesec dana da bih mlijeko počelo curiti ali nisam uopće htjela čuti za tu opciju! Nakon 20-tak dana, uz tablete mlijeko je nestalo, a Jakov je naravno bio na adaptiranom mlijeku.

Mučilo me pitanje da li sam uopće dobra mama? Pa ja svoje dijete nisam dojila zapravo ni jedan dan. Znam da je dojenje nezamjenjivo i da će sve mame htjeti najbolje za svoje dijete.

Znate što ću vam reći. Ako ide, ide, ako ne ide nije propalo sve. Niste ni prva ni zadnja mama koja nije dojila, niste napravili apsolutno ništa loše ako niste u mogućnosti dojiti.

Napisat ću doslovno, MRZIM onu izjavu:  Moraš dojiti! Ti nisi dobra mama ako ne dojiš!

Ne, drage mame, vi ste žene koje odlučujete o takvim stvarima! Uopće nemojte plakati, žaliti za time ako ne ide. Pomirite se sa situacijom kakva je i uživajte u svakom satu i sekundi s tim malim bićem koje je došlo na svijet.

Zapamtite, dojenje je najbolja hrana za bebe, ali svijet neće propasti ako je to nemoguće. Ja sam bila mama koja je plakala zbog toga i žalila ali sada shvaćam. Da imam drugo dijete i da mi se dogodi ista situacija samo bih nabacila osmijeh. Jer, heeej, moje dijete je živo i zdravo a mislim da je to najbitnije!

Kakva su vaša iskustva s dojenjem?